Novi zavjet sam po sebi kao i njegovi dijelovi, tj. pojedine knjige, uvijek je nalazio svoje prevoditelje. Gotovo na prijelazu stoljeća je J. Stadler preveo evanđelja i Djela apostolska, a revidirao ih je V. Čebušnik. Između dva svjetska rata izlazi Novi zavjet u prijevodu F. Zagode. Zatim možemo reći dvadeset poratnih godina “nihil novum” da bi se 1961. odnosno 1962. gotovo istovremeno pojavio Rupčićev Novi zavjet i Dudino Evanđelje. Njih dvojica i J. Fućak bit će protagonisti pokoncilskog prevoditeljskog zamaha Crkve u Hrvata.