Dana 26. svibnja 2025. godine održan je radni sastanak čiji je osnovni cilj bio provjeriti i vrednovati provedbu prijedloga i poboljšanja dogovorenih na prethodnom radnom sastanku održanom 20. veljače 2025., kao i dodatno testirati mogućnosti jezično-gramatičke analize hrvatskih prijevoda u projektnom softveru.

Na sastanku su sudjelovali: Taras Barščevski (voditelj projekta), Mario Cifrak, Božidar Mrakovčić, Anđelo Maly, Stipo Kljajić, Tomislav Zečević, Silvana Fužinato, Zrinka Jelaska i Ivan Majić.

Sudionici su jednoglasno ocijenili da je u razvoju softvera ostvaren značajan napredak, osobito u pogledu stabilnosti rada i funkcionalnosti povezivanja hrvatskog prijevoda s grčkim izvornikom. Uočene poteškoće pri prijavi putem AAi identiteta, koje su se osobito javljale kod istodobnog rada većeg broja korisnika, u međuvremenu su uspješno ublažene omogućavanjem alternativnog načina prijave putem korisničkog računa i lozinke.

U tehničkom smislu potvrđeno je da su sada u potpunosti funkcionalne sve mogućnosti povezivanja riječi, uključujući povezivanje jedne ili više grčkih riječi s jednom ili više hrvatskih riječi, kao i obrnuto. Time je dovršena temeljna infrastruktura za daljnji rad na jezično-gramatičkoj analizi.

Veći dio sastanka bio je posvećen detaljnijoj razradi metodoloških pitanja jezično-gramatičke analize hrvatskog prijevoda, osobito u složenijim slučajevima u kojima se struktura hrvatskog prijevoda ne podudara izravno s grčkim izvornikom. Raspravljalo se o situacijama u kojima hrvatski prijevod sadrži dodane riječi radi razumljivosti teksta, kao i o slučajevima u kojima se jedan grčki glagolski oblik prevodi višerječnim hrvatskim izrazom. U tom je kontekstu naglašena potreba jasnog razlikovanja između dodanih elemenata prijevoda i višerječnih oblika koji zajedno tvore jednu semantičku i gramatičku cjelinu.

Na temelju provedene rasprave izneseni su konkretni prijedlozi za daljnje unaprjeđenje softvera, među kojima se osobito ističu:

• ograničavanje izmjena polja „riječ“ kako bi se spriječile nenamjerne pogreške u tekstu,

• jasnije označavanje riječi koje su dodane u hrvatskom prijevodu, kao i grčkih riječi koje nemaju izravan prijevod,

• uvođenje sustavnijeg razlikovanja između dodanih riječi i višerječnih hrvatskih oblika koji prevode jedan grčki izraz.

Zaključeno je da su predložena rješenja metodološki utemeljena i tehnički provediva, te da njihova implementacija predstavlja važan korak prema stabilnoj i preciznoj izradi jezično-gramatičkih analiza hrvatskih prijevoda Novoga zavjeta.