1.3. Ivan Evanđelist Šarić

Vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Evanđelist Šarić preveo je cjelovitu Bibliju i to:

  • Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. Svezak I: Povijesne knjige. Iz izvornoga teksta preveo i bilješke priredio Dr. Ivan Evanđelist ŠARIĆ, nadbiskup vrhbosanski, izdala Akademija Regina Apostolorum, Sarajevo 1941.
  • Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. Svezak II: Poučne i proročke knjige. Iz izvornoga teksta preveo i bilješke priredio Dr. Ivan Evanđelist ŠARIĆ, nadbiskup vrhbosanski, izdala Akademija Regina Apostolorum, Sarajevo 1942.
  • Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. Svezak III: Novi zavjet. Iz izvornoga teksta preveo i bilješke priredio Dr. Ivan Evanđelist ŠARIĆ, nadbiskup vrhbosanski, izdala Akademija Regina Apostolorum, Sarajevo 1942.

 Iz samog naslova je vidljivo da je riječ o prijevodu s izvornika. No sam Šarić veli u svojem predgovoru[1]: “A zasnovao sam da po izvornom tekstu i obzirući se na prijevod Vulgate u tri sveska prevedem Stari i Novi Zavjet, da tako imadnemo Hrvati jednoliko čitavo Sveto Pismo. Kod prevođenja iz teksta izvornoga držao sam se i ponajboljih stranih stručnjaka prevodilaca Svetoga Pisma, kao Heilmanna, Crampona, Parscha, Henne-a, Allioli-a, Arndta, Grundla, Leandera van Esza i još drugih. Od naših prevodilaca imao sam pred sobom Daničića i Vuka...”[2]. Što je zapravo bio Šarićev izvornik? U Madridu je izišlo drugo popravljeno izdanje 1959. koje sadrži treće popravljeno izdanje Novoga zavjeta.[3] Na temelju čega su načinjeni ti popravci? K. Višaticki misli da su ti popravci bili samo “kozmetičke”[4] naravi. Do II. vatikanskog koncila je službeni tekst Katoličke Crkve bio Vulgata – editio clementina.[5] A. Škrinjar govori o vrlo jakom utjecaju E. Henne-a u cijelom Šarićevom prijevodu Staroga zavjeta.[6] J. Oberški također drži da se Šarić osobito u II. svesku pretežno služio njemačkim prijevodom E. Henne-a koji je 1939./40. doživio već peto izdanje.[7] E. Henne je prevodio s hebrejskog izvornika. F. Zagoda donosi u svojem prikazu Šarićeva prijevoda Novoga zavjeta da se zapravo držao najraširenijeg njemačkog pučkog prijevoda K. Röscha, OC, osobito u evanđeljima, a u poslanicama i samog Zagode.[8] 

Reviziju Šarićeva prijevoda je napravio George Đuro Martinjak: Biblija. Stari i Novi zavjet. Preveo Dr. Ivan Ev. Šarić. Revizija - ponovni pregled izmjene i dopune: George Đuro Martinjak. Jezična lektura: Mr. Sci. Prof. Munib Ovčina. Izdaje: Croatian/Bosnian Bible Outreach Ministry. Tisak: Zrinski, Čakovec. [1998]. Prvo izdanje. Postoji i drugo izdanje, također bez jasne godine izdanja. Katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu navodi godinu “[1999]”.[9] R. Knežević donosi i sljedeće mišljenje o toj reviziji: „Za pretpostaviti je stoga da je NKJ prijevod bio predloškom Martinjakove revizije Šarića, premda on u impresumu (str. III) navodi: Ponovni Pregled, izmjene i dopune god. 1998, pomoću Hebrejskog, Grčkog i Engleskoga teksta “[10]. 

2006. izišla je revizija pod vodstvom Hrvatskog biblijskog društva. Pored bibličara K. Višatickog, B. Odobašića i M. Zovkića, te jezičara M. Alerića, u reviziju prijevoda bio je uključen i Zvonimir Kurečić (teološka redaktura) te Thomas Kaut (stručni savjetnik Središnjeg biblijskog društva, United Bible Societies, UBS).[11] Izričito su navedena i načela za popravljanje Šarićevog prijevoda Svetoga pisma, i to: „1. uskladiti prijevod sa znanstvenim izdanjem Staroga zavjeta na hebrejskom, deuterokanonskih knjiga na grčkom i Novoga zavjeta na grčkom 2. preraditi i skratiti uvode u pojedine knjige 3. zadržati samo bitne bilješke 4. poštivati, u najvećoj mogućoj mjeri, Šarićev jezik i stil, ali ga ipak usklađujući s hrvatskim standardnim jezikom 5. ime Gospodin koristiti u svim knjigama, a ime Gospod zadržati samo u Knjizi psalama 6. naziv Pasha koristiti u Starom zavjetu, a Vazam u Novom zavjetu“[12].

 

[1] Predgovor je napisan na Petrovo 1940.

[2] Od navedenih autora VAN ESS, L., Die heiligen Schriften des Alten und Neuen Testamentes, Wien 1897 je bio na indeksu.

[3] usp. K. VIŠATICKI, „MK 1,1-45 u prijevodima dvojice sarajevskih nadbiskupa“, BS 73 (2003) 3 bilj. 12.

[4] usp. K. VIŠATICKI, „MK 1,1-45“, 14.

[5] „Iznimno  u prvom svesku Tob i Jdt su prevedeni iz Vulgate“. usp. A. ŠKRINJAR, „Dr. IVAN ŠARIĆ, Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta: Stari Zavjet, svezak I.: Povijesne knjige. Sarajevo 1941. – 915 Seiten (22,5 ? 15 cm.). In Ganzleinen geb. Kn 300.“ Bib 23 (1942) 372.

[6] usp. A. ŠKRINJAR, „Dr. IVAN ŠARIĆ, Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta: Stari Zavjet, svezak II.: Poučne i proročke knjige. Sarajevo 1942. – 765 Seiten. In Ganzleinen geb. Kn 400.“ Bib 24 (1943) 404. T. Vojnović se poziva na A. Škrinjara i njegovu recenziju u časopisu Biblica u kojoj bi tvrdio da se nadbiskup Šarić uvelike služio njemačkim prijevodom H. Rescha. usp. T. VOJNOVIĆ, „Crkva u Hrvata pred Biblijom u naše vrijeme“, BS 61 (1991) 209. Taj podatak ja nisam našao u spomenutoj Škrinjarovoj recenziji Šarićeva prijevoda.

[7] usp. J. OBERŠKI, „Sveto Pismo Staroga i Novoga zavjeta“, BS 31 (1943) 152-153.

[8] usp. F. ZAGODA, „Dr. Ivan Evanđelist Šarić, Novi zavjet. Iz izvornog teksta preveo i bilježke priredio. Sarajevo 1942. Svezak III.“, BS 32 (1944) 171.184.

[9] usp. R. KNEŽEVIĆ, “O revizijama Šarićevih biblijskih prijevoda s analizom postupka revizije prijevoda Judine poslanice“, Kairos 1 (2007) 27 bilj. 22.

[10] R. KNEŽEVIĆ, “O revizijama“, 35.

[11] usp. R. KNEŽEVIĆ, “O revizijama“, 36.

[12] R. KNEŽEVIĆ, “O revizijama“, 36.