S namjerom izdavačke kuće “Stvarnost” da izda Bibliju upoznati su hrvatski bibličari preko Ivona Ćuka, OFMconv, a odmah je obaviješten i Franjo Šeper, zagrebački nadbiskup. Posao na prijevodu započeo je u ožujku 1967. a dovršen je u svibnju 1968. Glavni urednici su bili Bonaventura Duda, OFM, i Jure Kaštelan, a urednici Jerko Fućak, OFM, i Josip Tabak. Za knjige Petoknjižja uzet je prijevod Silvija Grubišića, OFM, a Psaltir je prijevod Filiberta Gassa, OFM, te prijevod Pjesme nad pjesmama Nikole Miličevića. Novi zavjet je prijevod Ljudevita Rupčića, OFM, Sarajevo ²1967. Za preostale starozavjetne knjige poslužio je rukopis prijevoda s izvornika prof. dr. Antuna Sovića, koji je usavršavan uz pomoć suvremenih prijevoda.[1] Kao crkveni cenzori tekst su pregledavali Celestin Tomić, OFMconv i dr. Ante Kresina. Temeljitu lekturu cjelokupnog teksta napravio je Josip Tabak, a biblijsku superreviziju Bonaventura Duda i Jerko Fućak.

U Bibliji se nalaze i popratni tekstovi kao što su: Opći uvod, Uvodi i napomene uz Novi zavjet (B. Duda); Kazalo imena (J. Fućak); Uvodi i napomene uz Petoknjižje, povijesne i proročke knjige Starog zavjeta (A. Kresina); Uvodi i napomene uz mudrosne knjige Starog zavjeta (C. Tomić).

[1] usp. B. DUDA, „Franjevci i hrvatski biblijski prijevodi“, U svjetlu Božje riječi (Zagreb 2000) 227.