1. Čebušnik je preveo i objavio u dva sveska dijelove Svetoga pisma Staroga zavjeta, iako se u naslovu spominje i Novi zavjet. Njegov prijevod prema Vulgati sadrži:
2. I., Zagreb 1911. – od 1 Knjige Mojsijeve do Rute
3. II., Zagreb 1913. – od 1 Kraljevima do Estere.

Prijevod je ostao nedovršen jer se kaže da je zbog Sovićeve kritike odbacio pero i okanio se posla.[1] Glavna Sovićeva zamjerka je bila “što je prevodeći  sv. Pismo iz Vulgate, onako na laku ruku uzeo za podlogu prijevod Gjura Daničića....Megjutim, koliko je meni poznato, nije se dosada nitko našao, tko bi u akademiji ili gdje drugdje podvrgao znanstvenoj kritici prijevod Daničićev i ocijenio ga sa naučnog stajališta....Zato neka mi ne zamjeri g. prevodilac opaske, te bi dobro bilo, da je barem on, prije nego se je odvažio na taj težak posao prevogjenja sv. Pisma, uzeo pod kritički nož prijevod Daničićev, te se malo takovim kritičko-znanstvenim radom pozabavio i istaknuo”[2]. U prikazu A. Rebića se napominje da Čebušnik nije prevodio s izvornika nego s grčkog prijevoda (LXX) i da se služio mnogim suvremenim europskim prijevodima.[3]

[1] usp. J. FUĆAK, Šest, 297.

[2] usp. A. SOVIĆ, „Sv. Pismo, Staroga i Novoga Zavjeta, preveo i bilješke prikupio Dr. Valentin Čebušnik. Svezak I. i II. (I. Knjiga Mojsijeva – Knjiga o Esteri)“, BS 4 (1913) 349.

[3] usp. A. REBIĆ, „Antun Sović prevodilac Biblije na hrvatski jezik. O 110. obljetnici rođenja i o 50. obljetnici smrti“, BS 61 (1991) 106.