Josip Stadler preveo je evanđelja i Djela apostolska u 5 svezaka (1895. – 1907.).[1] Kanonici su prije izlaska iz tiska svaki svezak poslali hrvatskim biskupima na uvid i da izdaju pismeno odobrenje za svoju biskupiju, koja su onda i otiskana u svakom svesku.[2] Tekst je popraćen „tumačenjem svetih otaca i tada suvremenih komentara uglavnom pisanih na latinskom, njemačkom i talijanskom jeziku“[3]. Stadler je prevodio iz Vulgate, ali se kaže da se u prevođenju držao i Vuka gdjegod je mogao.[4]

Kaptol vrhbosanski izdao je 1912. u Sarajevu na poticaj kanonika dr. I. Košćaka za puk najnoviji hrvatski prijevod s bilješkama: Sveto evangjelje G. N. Isusa-Krista i Djela apostolska. Riječ je o Stadlerovu prijevodu. U isto je vrijeme već izišao prvi svezak Čebušnikova prijevoda Staroga zavjeta (1911.).[5] U predgovoru vrhbosanskog kaptola od 1. svibnja 1912. stoji: “Ali s tim se pojavilo pitanje: zar ćemo podat narodu dva donekle raznolika prijevoda, makar i ne bilo stvarne razlike? Očevidno je, da to ne bi bilo ni pametno ni praktično. Što dakle? Iznijesmo cijelu stvar pred preč. Msg. dr. Čebušnika te ga zamolismo, da bi izvolio uz naše skromno sudjelovanje savkolik posao tako udesit i upriličit, da kad dogju na red Sv. Ev. i Djela ap., da ista budu od riječi do riječi u njegovom djelu tako otisnuta, kako će u našem ‚Džepnom izdanju‘ biti sada štampana. I to da se tiče kako samog teksta, tako i istome dodijeljenih bilješki. Preč. Msg. dr. V. Čebušnik, prevodilac Sv. P. našemu se je pozivu i molbi najusrdnije odazvao”[6]. M. Zovkić ovako komentira: “Sarajevski priređivači pučkog izdanja zamolili su Čebušnika da dadne svoje primjedbe na Stadlerov tekst te da kasnije za tekst evanđelja i Djela apostolskih u svom najavljenom prijevodu NZ uzme popravljeno sarajevsko izdanje.[7] Čini se da je on pregledao tekst i predložio neke izmjene, tako da S. Ritig zaključuje “pak je tako ono djelo što je ovih dana nakladom vrhbosanskoga kaptola ugledalo svijet u Sarajevu: Sv. Evangjelje G. N. Isusa Krista i Djela apostolska. Najnoviji hrvatski prijevod s bilješkama – zapravo posao Stadler-Čebušnikov, a sačinjavat će dio prijevoda cjelokupnog Sv. Pisma što ga izdaje ‚Zbor duhovne mladeži zagrebačke‘”[8].

 

[1] Matej 1895., Marko 1896., Luka 1899., Ivan 1902. i Djela apostolska 1907.

[2] usp. M. ZOVKIĆ, „Stadlerovo širenje Sv. pisma“, Vrhbosna 1 (1990) 8.

[3] usp. M. ZOVKIĆ, „Stadlerovo“, 7. B. ODOBAŠIĆ, „Neiscrpno“, 148.

[4] usp. S. RITIG, „Prijevod sv. Pisma.“, Katolički list 28 (1913) 326.

[5] „Prijevod je obasizao Mojsijevo petoknjižje, zatim knjigu Josuinu, knjigu o sudijama, i o Ruti. Nedavno 1913. je izišao i II. svezak, a u njemu se prevedene četiri knjige o kraljevima, dvije knjige Dnevnika, dvije knjige Ezdrine, te knjige o Tobiji, Juditi i Esteri. – Još bi u svemu imala izaći dva sveska sa ostalim knjigama Staroga Zavjeta, a u petom svesku bit će sadržan čitav Novi Zavjet.“ usp. S. RITIG, „Prijevod“, 326.

[6] KAPTOL VRHBOSANSKI, Sveto evangjelje G. N. Isusa-Krista i Djela apostolska. Najnoviji hrvatski prijevod s bilješkama (Sarajevo 1912) XIV.

[7] usp. M. ZOVKIĆ, „Stadlerov komentar Matejeva evanđelja iz 1895. god.“, Hrvatska misao 1 (1996) 102. 

[8] usp. S. RITIG, „Prijevod“, 326. M. ZOVKIĆ, „Stadlerovo“, 9.