Preveo je Novi zavjet s izvornog (grčkog) teksta.[1]

1. Sveto pismo Novoga zavjeta, Zagreb 1925.
2. Sveto Pismo Novoga zavjeta.
   I. dio: Evanđelja i Djela apostolska, Zagreb 1938.
   II. dio: Apostolske poslanice i Otkrivenje, Zagreb 1939.
3. Sveto pismo Novoga zavjeta. I. dio: Evanđelja i Djela apostolska ²1941.

U prevođenju se služio i Vulgatom. To je jasno jer se dotada Biblija u nas prevodila samo s Vulgate.[2] U izdanju 1938. stoji: “Sveto Pismo Novoga Zavjeta, prevedeno na hrvatski jezik od sveučilišnog profesora dra Franje Zagode, tiskano je prvi put godine 1925. Onaj je prijevod prevodilac iznova pregledao i revidirao, te tako sad evo izlazi u ovom novom, pučkom izdanju. Prevodilac je nastojao da prevede što točnije prema izvorniku. Većinu razlika, koje imade Vulgata (t.j. najbolji stari latinski prijevod Sv. Pisma), stavio je u zaporku u sam tekst ili u bilješke.”[3] Od “hrvatskih” prijevoda gledao je najviše Vukov, Stadlerov i Čebušnikov. Ne koristi imperfekte, a u bilješkama tumači realia.

[1] Od grčkih izdanja služio se Brandscheidom, Sodenom, Hetzenauerom, a najviše Vogelsom. usp. F. ZAGODA, Sveto Pismo Novoga zavjeta (Zagreb 1925) 4.

[2] usp. J. FUĆAK, „Prijevodi Biblije na hrvatski jezik“, BS  61 (1991) 97.

[3] usp. F. ZAGODA, Sveto Pismo Novoga zavjeta. I. dio: Evanđelja i Djela apostolska (Zagreb 1938) II.