Utjecaj Vuk – Daničićeva prijevoda je vrlo proširen i jak. I to zahvaljujući Britanskom i inostranom biblijskom društvu. Vuk se držao slavenskoga prijevoda koji se čitao u crkvama, ruskoga prijevoda koji je izdan paralelno sa staroslavenskim tekstom i Lutherovim prijevodom, a pred sobom je imao prijevode gotovo svih europskih jezika i dva grčka originala, Griesbachov i Schubertov uz koji je bio i latinski prijevod.[1] Daničić je prevodio psalme s rusko-slavenskoga, a za preostali dio SZ uzeo je Tremelliusovu latinsku Bibliju uz gledanje grčkog teksta.[2] U izdanjima koja se nalaze se opažaju Šulekovi pohrvaćeni primjerci Novoga zavjeta i psalama, kao i primjerci na kojima se vidi Rešetarov redakcijski rad.[3]

[1] usp. P. KUZMIČ, Vuk – Daničićevo, 72-73.

[2] usp. V. ŠTEFANIĆ, „Srpski prijevodi“, Hrvatska enciklopedija II, 496. P. KUZMIČ, Vuk – Daničićevo, 138-139. V. JAGIĆ, „Die serbokroatischen Übersetzungen der Bibel im Ganzen oder einzelner Teile derselben. Eine bibliographische Übersicht“, Archiv für Slavische Philologie (Berlin 1913) 526.

[3] usp. P. KUZMIČ, Vuk – Daničićevo, 185-195.