2. Razlozi za davanje imena hrvatskim biblijskim prijevodima

Među onima koji se bave Biblijom za neka su se izdanja pojavila ili ustalila imena pojedinih hrvatskih prijevoda Biblija i Novih zavjeta, kao i spomenutih očuvanih lekcionara i ostalih. To je korisno radi prepoznatljivosti i lakoće (posebno usmenoga) sporazumijevanja, kako bi se razlikovali pojedinačni prijevodi ili izdanja koji se pojavljuju u različitih autora, nakladnika ili s različitom opremom; zato što se za pojedine prijevode ne zna točno tko ih je preveo, mnoge bezimprimaturne, a nije praktično navoditi Biblije s imenima prevoditelj NN1, NN2, NN3 itd.; zato što je katkada teško odrediti autorstvo pojedine Biblije, zbog obrad-ba, preradba. O teškoćama pripisivanja autorstva više se pisalo u spomenutomu radu (Jelaska 2018.), a u mnogim primjerima uspoređenih prijevoda one se jasno i pokazuju (Babić 2018.). Već je navedeno kako se dva izdanja Bernardinova lekcionara zovu različitim imenima, drugo Zborovčićev lekcionar (1543.), a treće Andriolićev lekcionar (1586.).

O važnosti svake pojedine riječi u izdanju koja dovodi do toga da izdanje postane poznato sa svojim imenom može se navesti drastičan primjer engleske Biblije koja je objavljena u kraljevskoj tiskari u Londonu 1631. U njoj je bila ispuštena niječnica ispred šeste Božje zapovijedi Ne sagriješi bludno! Tako je ona toj Bibliji glasila Sagriješi bludno!, doslovce “Učini preljuba!” (eng. Thou shalt commit adultery!) umjesto “Ne učini preljuba!” (eng. Thou shalt not commit adultery!). Iako je vjerojatno riječ o kobnomu propustu (nakladnici su platili ogromnu kaznu i zabranjeno im je da se dalje bave tiskarstvom, a gotovo su svi primjerci tiskanih Biblija uništeni), ako ne podvali suparnika, to izdanje Biblije (koje su kolekcionari u ovomu stoljeću plaćali i stotinjak tisuća dolara) ima bar tri imena: Preljubnička Biblija (eng. Adulterous Bible), Grješnička Biblija (eng. Sinners Bible) i Zločesta Biblija (eng. Wicked Bible).

Ovdje će se opširnije nego u dosadašnjim radovima navesti četiri primjera kako bi se pokazalo zašto je potrebno ili korisno da prijevodi imaju ime kada se o njima češće govori.