Ime pojedinoga prijevoda najprikladnije je nazvati po prezimenu njegova prevoditelja, kada se god on zna (npr. Kašićeva Biblija, Katančićeva Biblija, Šarićeva Biblija, Geošićeva Biblija, Stadlerova evanđelja). Kada su prevoditelja dva, ime prijevoda može imati dva sklonjiva posvojna pridjeva, što je viši stil (npr. Dudin i Fućakov Novi zavjet, Jakšićev i Meršićev Novi zavjet) ili razgovorno, odnosno opuštenije svojevrsnom polusloženicom (npr. Duda-Fućakov, Jakšić-Meršićev) kako bi ime bilo jednorječno. Kada je prevoditelja tri ili više, obično se prijevod nekako drugačije zove (npr. Biblija Stvarnosti ili Zagrebačka Biblija).