Djela u kojima nije naveden prevoditelj, ili prevoditelji, nazvana su po uredniku ako se zna njegovo ime. Tako je primjerice Jovanovićev Novi zavjet uredničko ime jer ga sam Mladen Jovanović nije prevodio (Jelaska 2018.), tj. nije bio među dvadesetak prevoditelja zbog načela nakladnika da u “tim ne ulaze nužno osobe s velikim imenima, a smatra se da ista nije uputno obljavljivati” (Knežević 2019: 233). Kako se, kao što je rečeno, u svojoj prvoj objavljenoj Bibliji Gjuro Martinjak vjerojatno iz neznanja nepovlasno služio jedinom pravom Šarićevom Biblijom (Sarajevskom) pa ju je, kada je i sam to shvatio, prestao izdavati, Martinjakovo se prezime kada je dio imena prijevoda treba shvatiti kao uredničko (i nakladničko).