Ako je mjesto prepoznatljivo, odnosno jedinstveno, prijevod se može po njemu nazvati. Spomenutu Daničićevu, Karadžićevu i Rešetarovu Bibliju (1895.), tj. prijevod prve dvojice i redakciju trećega, koja bi se trebala navoditi kao Daničić et al, prikladnije je zvati Budimpeštanskom Biblijom nego dotadašnjim čestim imenom Daničić-Karadžićeva Biblija, ili Vukova Biblija, budući da su ta dvojica preveli Bibliju izišlu 1868. Prethodna, Katančićeva Biblija, objavljena je samo u Budimu pa nema zabune.

Prikladno se služiti nekim drugačijim imenom, ne prevoditeljskim ili uredničkim ako je njih bilo više. To je slučaj sa spomenutom Biblijom koja je nazvana Zagrebačkom Biblijom koja bi se trebala navoditi kao Kaštelanova i Dudina Biblija, Kaštelanova, Dudina, Fućakova i Tabakova Biblija (pa bi bilo potrebno navoditi u literaturi Rupčić et al, ili Duda et al, ili kako drugačije). Nazvana je Zagrebačkom jer se prvi put dogodilo da je u Hrvatskoj prevedena i objavljena Biblija u Zagrebu, glavnomu gradu. A bila je čudo po mnogočemu: po nesklonim okolnostima i vremenu, ali i zato što je imala gotovo suprotnu sudbinu od mnogih drugih hrvatskih biblijskih prijevoda.