Katkada se prijevod zove po mjestu gdje je nađen ili gdje se čuva. To se načelno odnosi na starije prijevode. Primjerice Korčulanski lekcionar iz 14. stoljeća koji je pisan latinicom čakavskim narječjem, po čemu se njegov nastanak smješta u Zadarsko područje ili srednju Dalmaciju, ali ga je Frano Radić pronašao u franjevačkoj knjižnici na Badiji kraj Korčule. Leipziški lekcionar iz 16. stoljeća nastao na dubrovačkomu području čuva se u Leipziškoj Gradskoj knjižnici pa je po tomu dobio ime.