Kada je izišao u SAD, Stari zavjet u osam svezaka u prijevodu Silvija Grubišića zvao se Hrvatskom Biblijom. Pridjev očito nije značio zemlju, nego narod i jezik. Kako je i Gracijan Raspudić trajno živio u SAD, njihova se Biblija spojem obaju zavjeta mogla u inozemstvu zvati Hrvatskom Biblijom, a u Hrvatskoj se mogla zvati Američkom Biblijom, ili pak Čikaškom Biblijom, po gradu gdje je objavljen prvi svezak Grubišićeva Staroga zavjeta. Mogla se zvati i Iseljeničkom Biblijom, kako joj je znalo glasiti ime kada se govorilo o onodobnomu Staromu zavjetu. No kada su oba prijevoda objedinjena u jednu knjigu, prikladno je nazvana Franjevačkom Biblijom i time spojila hrvatske, bosansko-hercegovačke i iseljeničke franjevce. K tomu je izostala moguća konotacija o jeziku jer je ta Biblija napisana izvornojezičnim hrvatskim, ne inojezičnim hrvatskim, iseljeničkim kao Martinjakova.