\u010covjek kao socijalno bi\u0107e nu\u017eno je upu\u0107en jedan na drugoga. Samo u zajedni\u0161tvu s drugima mo\u017ee \u010dovjek ostvariti svoj smisao. Me\u0111utim, kada je to zajedni\u0161tvo ispunjeno pjesmom i molitvom, a tko pjeva dvostruko moli \u2013 tada \u010dovjek gotovo da transcendira samoga sebe u svom postojanju i uzdi\u017ee to zajedni\u0161tvo na jednu vi\u0161u razinu, u sfere samoga neba.<\/p>\n
Na sli\u010dan na\u010din i mi, studenti KBF-a, sa izbornog kolegija Osnove solfeggia I i Osnove solfeggia II, predvo\u0111eni profesoricom Ines Fo\u010di\u0107, a na poziv fra Marka Magli\u0107a uputili smo se 10. svibnja 2017. ka Gospi Remetskoj u Zagrebu. Do\u010dekali su nas doma\u0107ini karmeli\u0107ani te smo u toplom okru\u017eenju mirnog karmelskog samostana pohitili na kor samostanske crkve. Svoja ste\u010dena znanja usmjerili smo na umjetni\u010dki izri\u010daj koji u sebi nosi liturgijski znak kojeg smo odjenuli glazbom, jer umjetnost je ta koja je kadra izvu\u0107i liturgiju iz onog uobi\u010dajenog, daje \u010dak jedan neobi\u010dan objaviteljski predokus koji je svakako blizak \u010dovjeku.<\/p>\n
Kako druga\u010dije zapo\u010deti molitvu u Marijinu mjesecu svibnju na spomen Gospe Trsatske, ako ne krunicom, pjevanim litanijama i pjesmom Marijo svibnja kraljice<\/em>. U tako raspjevanom okru\u017eenju sudjelovali smo na svetoj misi koju je predvodio o. Zlatko Pletikosi\u0107, prior i upravitelj sveti\u0161ta, koji je u svojoj homiliji naglasio va\u017enost zajedni\u0161tva i pjevanja rije\u010dima:<\/p>\n \u201eTo pjevanje podsje\u0107a nas na ku\u0107u Bo\u017eju, ka\u017ee sv. Augustin, i izaziva u nama unutarnju radost u Bogu time \u0161to, poput ko\u0161ute privu\u010dene izvorima vode, kre\u0107emo na put prema ku\u0107i Bo\u017ejoj, da \u2013 vo\u0111eni zvukom unutarnje radosti okrenemo se prema unutra, prema ku\u0107i Bo\u017ejoj, prema Bo\u017ejem prebivali\u0161tu u na\u0161em srcu. Kad pjevamo, primi\u010de se vje\u010dna domovina bli\u017ee k nama. U pjevanju izra\u017eavamo svoju \u010de\u017enju za Bogom, istodobno raste u nama i ljubav koja je nedjeljivo vezana s \u010de\u017enjom.<\/p>\n Augustin obja\u0161njava da je pjevanje u zboru kao consensio cantantium<\/em> (zbor je sklad pjeva\u010da), kao neko svojstvo da smo svi jednog duha, da se osje\u0107a jedinstvo svih koji pjevaju. Tako se vr\u0161i volja onoga koji ih \u017eeli u\u010diniti unum in uno ad unum<\/em> \u2013 jedno u Jednom za Jednog. Njegovanje pjevanja nije, dakle, ne\u0161to \u0161to se \u010dini zbog \u010diste estetike, nego pomo\u0107 za kontemplativnu molitvu, put da sami sa sobom u svom srcu budemo u jedinstvu i da to iskusimo u zajednici molitelja. Da bismo osjetili takvo jedinstvo, trebamo jedni druge dobro oslu\u0161kivati. Radi se dakle o pjevanju koje slu\u0161a. Kad slu\u0161aju\u0107i pjevamo i pjevaju\u0107i slu\u0161amo, postaje na\u0161e srce sve otvorenije za nazo\u010dnog Boga koji nam prilazi u rije\u010di. Nazo\u010dnost Bo\u017eja treba se do\u017eivjeti u na\u010dinu pjevanja, iskusiti u nazo\u010dnosti glasa koja pretpostavlja nazo\u010dnost \u010ditava tijela i istodobno je njezin najjasniji znak. Mi pjevamo svete rije\u010di, Bo\u017eje rije\u010di. Odatle mora na\u0161e srce slijediti glas, s njim se moramo poistovjetiti, u\u010diniti se sli\u010dnim rije\u010di Bo\u017ejoj, biti jedno s njom. Mi trebamo, u skladu s rije\u010dju Bo\u017ejom u na\u0161em svijetu, stvoriti komadi\u0107 harmonije da bismo pripremili put djelatnoj rije\u010di Bo\u017ejoj.<\/p>\n Za Augustina su radost i ljubav bitni elementi pjevanja. Cantare amantis est<\/em> \u2013 pjevanje je za zaljubljene, ka\u017ee on. Pjevati mo\u017ee samo onaj koji ljubi. Na\u0161e pjevanje mo\u017ee ljubavi u nama dati da raste. A pjevanje je uvijek u vezi s rado\u0161\u0107u.\u201c<\/p>\n Kako se radi o studentima koji poha\u0111aju izborni kolegij koji pretpostavlja poznavanje notnog pisma, time su i mogu\u0107nosti bile mnogostruke. Me\u0111usobnim dogovorom studenata za orguljama su bili fra Luka \u0106ori\u0107 i fr Marin Golubovi\u0107, a svi zajedno skladno su pjevali hrvatske uskrsne popijevke. Solo dionice je zvonkim glasom otpjevao fr Bonifacije Franjo. Nakon duhovne okrepe uslijedila je i tjelesna okrepa te obilazak crkve, samostana i predivnog okoli\u0161a. Prirode koja skriva \u010dak i jedno jezerce uz koje bra\u0107a karmeli\u0107ani provode trenutke opu\u0161tanja i sabranosti.<\/p>\n Svi smo se slo\u017eili da je ovakav vid izvo\u0111enja nastave na terenu izvrsna zamisao i zahvalni smo doma\u0107inu koji nas je pozvao i profesorici koja nas je okupila. Nadamo se jo\u0161 kojoj, usu\u0111ujem se re\u0107i \u010dak i mini duhovnoj obnovi,<\/em> na kojoj \u0107e se to zajedni\u0161tvo jo\u0161 vi\u0161e u\u010dvrstiti i pro\u0161iriti.<\/p>\n Fr. Marin Golubovi\u0107<\/p>\n\n\t\t