S. Valerija Kovač doktorirala iz dogmatske teologije

s-valerijaU prepunoj dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu s. Valerija Kovač obranila je 10. lipnja 2013. godine doktorsku disertaciju pod naslovom „Personalno-relacijska paradigma teologije Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.“, koju je izradila pod vodstvom Predstojnika Katedre za dogmatsku teologiju KBF-a prof. dr. sc. Ivana Karlića.

 

Ispitno povjerenstvo su, uz mentora, činili doc. dr. Marija Pehar, prof. dr. sc. Ivan Antunović, prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, doc. dr. sc. Danijel Tolvajčić. Disertacija je podijeljena na četiri poglavlja. Prvo poglavlje pruža pregled biblijskoga i povijesnoga razvoja teološkoga poimanja osobe, čime se tema disertacije smješta u odgovarajući povijesno-teološki kontekst i pokazuju se izvori u kojima sam Joseph Ratzinger nalazi nadahnuće za svoju misao.

U sljedećim se poglavljima sustavno prikazuje i vrednuje personalno-relacijska paradigma Ratzingerove teologije artikulirana u različitim teološkim područjima.

Drugo poglavlje propituje teološko-trinitarno polje, koje je izvor Ratzingerove personalno-relacijske misli. Obrađuje starozavjetne teme Božjega imena i saveza koje su ključne za relacijsku sliku Boga te ističe Trojstvo kao vrhunac vjere u osobnoga Boga koji je u odnosu.

Treće poglavlje obrađuje Ratzingerovu „relacijsku kristologiju“, čija je srž istovjetnost Isusa Krista i Sina, odnosno druge božanske osobe koja središte svoje osobe i egzistencije ima u jedinstvenoj i trajnoj komunikaciji s Ocem.

Iz jedinstva s Ocem Ratzinger tumači i identitet Kristove osobe i njegova djela te Krista shvaća „egzemplarnim čovjekom“ i polazištem za teološko shvaćanje čovjeka.

Četvrto poglavlje artikulira Ratzingerovu antropološku razradu njegove personalno-relacijske misaone sheme. Polazište je Božji čin stvaranja, u kojem je utemeljena čovjekova sposobnost za odnos s Bogom i s drugima te pokazuje čin vjere kao čovjekov odgovor na Božji započeti dijalog u stvaranju i objavi, pobliže predstavlja eklezijalnu dimenziju zajedništva u kojoj čovjek participira po vjeri te se konačno u svjetlu „dijaloške besmrtnosti“ obrađuje Ratzingerova interpretacija eshatoloških tema.

Završni zaključak disertacije ističe značajke personalno-relacijske paradigme Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. Osvrće se na specifičnost Ratzingerova misaonog stila, pokazuje teo-loški izvor njegova personalno-relacijskog mišljenja i njegovo povijesno-spasenjsko polazište, uočava specifičnosti i razlike u aplikaciji te misaone paradigme na shvaćanje čovjeka, tumači značenje i aktualnost modela communio i ljubavi, upozoravajući na njihovu analogijsku primjenu na različita područja teologije, te vrednuje Ratzingerovu sveobuhvatnu teološku viziju.

Disertacija doprinosi dubljem i sustavnijem razumijevanju teološke misli Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. koja pod obrađenim personalno-relacijskim vidom pokazuje svoj vlastiti profil i cjelovitost. Izvornim prijevodima s njemačkoga jezika, osim toga, daje uvid u Ratzingerova teološka djela koja nisu prevedena na hrvatski jezik.

U širem smislu donosi sustavni pregled povijesno-teološkog razvoja poimanja osobe, koji u takvom opsegu na hrvatskom jeziku do sada nije izrađen, a kao cjelina daje svoj doprinos suvremenom teološkom razumijevanju kategorija osobe, odnosa i zajedništva u susretu s današnjim mentalitetom.

Nedjeljka s. Valerija Kovač članica je Družbe sestara franjevaka od Bezgrješne iz Šibenika, rođena je 13. kolovoza 1972. godine u Posušju (BiH). Osnovnu školu započela je u Zavelimu/Vir kod Posušja (BiH) te nastavila u Münchenu (Njemačka), a srednju školu pohađala je u Münchenu i Šibeniku.

Od 1993. do 1998. godine pohađala je filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je 2000. godine diplomirala te stekla naslov diplomirani teolog. Nakon četverogodišnjega vjeroučiteljskog rada (1998.-2002.), upisala je u rujnu 2002. godine poslijediplomski studij sa specijalizacijom u dogmatskoj teologiji na Teološkom fakultetu Papinskoga sveučilišta „Gregoriana“ u Rimu, na kojem je u ožujku 2005. postigla licencijat iz dogmatske teologije.

Naslov magistarskoga rada bio je „Bog kao otajstvo u teologiji Karla Rahnera“. Od travnja 2005. do kolovoza 2008. radila je kao urednica mjesečnika „Mali koncil“ i surađivala u tjedniku „Glas Koncila“. Od ak. god. 2009./2010. honorarni je suradnik na Katedri dogmatske teologije KBF-a u Zagrebu, a od prosinca 2011. asistentica je na istoj Katedri. Uz nastavnu djelatnost na KBF-u, predaje i na Teološkom fakultetu „Matija Vlačić Ilirik“.