Nadbiskup Aldo Cavalli o odnosu trojice papa prema Međugorju

U Međugorju je u subotu, 19. listopada predstavljen zbornik znanstvenih radova ”Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji”. U ovom zborniku u izdanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Informativnog centra Mir Međugorje  objavljen je 21 rad s XIV. Nacionalnoga mariološko-marijanskoga kongresa koji je u Međugorju održan od 7. do 9. listopada 2022, a uredila ga je s. Nedjeljka Valerija Kovač. Svima koji su organizirali ovaj kongres i objavili svoje znanstvene radove zahvalio je apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, koji je kazao kako su i na kongresu i u ovom zborniku jako dobro objašnjene temeljne točke nove evangelizacije.

Govoreći, potom, o Međugorju kao centru nove evangelizacije kazao je kako su sve pape prema ovome mjestu pokazale veliko zanimanje.

 

FOTO: KTA BK BiH
FOTO: KTA BK BiH

”Mi znamo da je sveti Ivan Pavao II. želio doći ovdje i posjetiti ovo mjesto koje je  jako poštivao, ali nije mogao. Papa Benedikt XVI. je s kardinalom Ruinijem učinio  istraživanje koje je bilo temeljno za pastoralnu promjenu u ovome mjestu. A ovaj papa, papa Franjo je učinio Međugorje međunarodnim središtem duhovnosti, s tri vrlo precizne točke:

Prva: kada je  prije pet godina rekao svim svećenicima i biskupima: pratite, pratite i pratite vaše vjernike u Međugorje.

Druga točka: kada je uzeo cijeli pastoral ove župe i pravno je stavio je pod svoju izravnu kontrolu i svoju izravnu pastoralnu skrb. I želeći dati župi jednu tako veliku važnost, tako veliku, da je postavio, stvar jedinstvenu u svijetu, jednog biskupa, sa svom jurisdikcijom jednog dijecezanskog biskupa, samo za ovu župu.

I treća točka, što je učinio prije nekoliko tjedana, govoreći cijelome svijetu taj nihil obstat, što znači jednu vrlo važnu stvar: prijevod nihil obstat znači nema ništa protivno, ali zapravo želi ukratko reći idite, idite, idite u Međugorje, jer je to mjesto duboke duhovnosti i vjere koje vrijedi za cijeli svijet. Sada moramo, Međugorje koje se nalazi u jednom međunarodnom okviru, ne samo održavati nego  i razvijati surađujući, surađujući što je bolje moguće s milošću, jer je veličina ovoga mjesta milost koja dolazi od Duha svetoga. Zbog toga želim još jednom zahvaliti svima onima koji su organizirali ovaj Kongres i na kraju su sva ta djela s kongresa sabrali u Zbornik da bi pomogli svima surađivati s ovom milošću za cijeli svijet”, zaključio je nadbiskup Cavalli, govoreći na predstavljanju zbornika znanstvenih radova ”Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji”.

Velimir Begić

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje

U Međugorju predstavljen zbornik “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji”

U Međugorju je u subotu, 19. listopada predstavljen zbornik znanstvenih radova „Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji“. U ovom zborniku u izdanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Informativnog centra Mir Međugorje  objavljen je 21 rad s XIV. nacionalnoga mariološko-marijanskoga kongresa koji je u Međugorju održan od 7. do 9. listopada 2022, a uredila ga je Nedjeljka s. Valerija Kovač. Zbornik je podijeljen u dva dijela – „Učiteljski i teološki kontekst“ te „Pastoralne i duhovne perspektive“.

Prvi dio „Učiteljski i teološki kontekst“ predstavio je don Mladen Parlov, a ovaj dio sadržava sedam radova: „Međugorje – doprinos novoj evangelizaciji u Crkvi i otvorenoj sinodalnosti“ Stefana Cecchina, „Pape i Međugorje“ Daniele del Gaudio, „Marijansko svetište kao locus theologicus“ mons. Vlade Košića, „Značenje i kriteriji prosuđivanja marijanskih ukazanja u postteološkom vremenu“ Veronike Nele Gašpar, „Povijesno-teološki kairos i kontekst međugorskih ukazanja. Marijina ukazanja kao odgovor neba na potrebe zemlje“ fra Tomislava Pervana, „Nadbiskup Frane Franić i Gospina ukazanja u Međugorju“ don Mladena Parlova i „René Laurentin: međugorske poruke kao odjek evanđelja“ Andree Filić.

Don Mladen Parlov je nakon što je predstavio prvi dio zbornika osvrnuo se na sam naziv „Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji” i kazao kako u Međugorju ljudi žive svoju vjeru te da su tradicijski i obiteljski vezani za svoju Crkvu, za svoju vjeru. „U Europi toga nema! Europa je na umoru. U Europi je nastupila jedna nova religija – kozmoteizam, nastupila je ekologija kao religija. Europa kršćanska je sad na izdisaju, a ova nova ‘religija’ parazitira na kršćanskim idejama o dostojanstvu čovjeka, o zaštiti života, sad se daju nova surogat prava. Papa Ivan Pavao II. je 1992. objavio  apostolsko pismo ‘Ecclesia in Europa’, gdje moli, kriči, vapi: ‘Vratite se Isusu, vratite se Isusu!’ Govori  onovoj evangelizaciji da ljudi ponovno trebaju čuti poruku Evanđelja. Nažalost, od njegova tog krika, prošle su od tada 32. godine i malo, gotovo ništa, ali… Bog je čuo njegovo vapaj i Bog je u Međugorju posadio, u jednom malenom zabačenom selu, sjeme gorušice. I ono je uzraslo i plodove donosi. Ne samo za Međugorje, ne samo za Hercegovinu, ne samo za Hrvate, nego za cijeli svijet. Večeras je desetak tisuća ljudi tu. Oni će se vrati svojim kućama, ali će ponijeti iz Međugorja nešto prekrasno, ponijet će sjeme gorušičino, i to će sjeme rasti u srcu te osobe, i to sjeme će tamo zahvaćati, gdje se ruše crkve, gdje se prodaju, gdje se prave bordeli u crkvama… Tamo će to sjeme nastaviti klijati. I to je doprinos Međugorja novoj evangelizaciji, ne Hrvata, nego cijelog svijeta. Zato je Međugorje potrebno kao kruh nasušni, da ga nema, trebalo bi ga izmisliti, a hvala Bogu da ga ima”, kazao je don Mladen Parlov.

Drugi dio Zbornika „Pastoralne i duhovne perspektive“ predstavio fra Ante Vučković. Ovaj drugi dio sadržava 14 znanstvenih radova, a otvara ga „Percepcija ukazanja i drugih nadnaravnih pojava. Psihološko-duhovni vid“ Mije Nikića, a potom slijede radovi: „Međugorska ukazanja u kontekstu marijanskih ukazanja u 20. stoljeću: pastoralni vid“ Josipa Šimića, „Fra Slavko Barbarić i Crkva“ Ivana Dugandžića, „Mogućnosti kršćanskog svjedočenja prema fra Slavku Barbariću“ Branka Murića i Frana Ćorića, „Međugorje – poziv i odaziv“ Marinka Šakote, „Međugorje kao izvor duhovnih zvanja: kontekst, svjedočanstva, statistike“ fra Danka Perutine, „Župna zajednica – ‘duhovni i crkveni stil svetišta’ i Župa sv. Jakova u Međugorju“ Josipa Šimunovića, „Ispovjedna praksa u Crkvi i međugorski obnoviteljski poticaji“ Daniela Patafte u Serđe Ćavara, „Teološki i antropološki smisao posta i međugorska poruka“ Nedjeljke Valerije Kovač, „Međugorje i poruka mira u perspektivi aktualnosti za sadašnji trenutak“ Veselke Stjepanke Stanić, „Molitva krunice: ‘čist i nježan poljubac Presvetoj Djevici’ (sv. Ljudevit Montfortski)“ Ivana Karlića i Petra Maskaljevića, „Pobožnost, glazbena nadahnuća i izričaji štovanja ‘Kraljice mira’ u Međugorju“ Katice Katarine Koprek i Ivana Marčića, „Život i poslanje Majčina sela“ Tomislava Filića i „Gospa u Isusovu životu i na križnom putu – hod na Križevac i Podbrdo“ Lidije Miler.

Nakon što je predstavio dio radova iz zbornik znanstvenih radova „Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji“, fra Ante Vučkovič osvrnuo se na novu evangelizaciju koja polazi iz Međugorja i na nedavno objavljenu Notu „Kraljica mira“ Dikasterija za nauk vjere o duhovnom iskustvu Međugorja za koju je rekao da je jedna od najpozitivnijih stvari.

„Nota je početak, ima elemenata koje još treba smjestiti, trebat će još vremena da se cjelokupna priča vidi. Međugorje nije nastalo iz zraka, tu postoje konkretni ljudi koji su kao što je fra Slavko, fra Jozo, kao što su vidioci… Svi su oni dio tog fenomena. Ova Nota svraća pozornost na mali dio, nije na sve, ne može na sve, na plodove koji su važni za ljude i poruke koje sada na neki način kroz ovu Notu koje čitamo su fascinantno jednostavne i potpuno evanđeoske. One su u skladu s Evanđeljem, one su u skladu s jednostavnošću srdaca ljudi kojima su upućene do te mjere da ih jedan dio ljudi, koji misle da su razvijenijeg uma, smatra površnima. Ali čim se susretnete s njima vidite koliko su važne i duboke. Ova Nota došla je kao melem na ranu, ona je otklonila sve moguće prepreke koje su postojale u glavama, u svijesti, u raspravama, u pitanjima… Treba se čuvati da to ne postane opasno, da se ne uljuljamo, trebat će nam novi otpori da ostanemo bundi, da bistrimo… Ona je dobra, ali je jako potrebno dalje raditi na evangelizaciji, na onom što je zadatak, na onom što se u Međugorju postaje. Međugorje nije tu zbog nekog priznanja, nije tu zbog nekih nota, ono je tu zbog ljudi, zbog ljudskih srdaca, zbog davanja druge mogućnosti ljudima. I to kaže nova evangelizacija. Papi Ivanu Pavlu II. postalo je jasno da su oni kršteni, oni su dobili evanđelje, oni ništa ne žive, oni žive kao pogane i treba iznova ići… To je Međugorje, to je kao jedna od najboljih šansi za novu prigodu u životu. Evo, mislim da bi u tom smjeru trebalo možda promatrati i cijeli fenomen”, kazao je fra Ante Vučković.

Na kraju je s. Valerija Kovač svima preporučila ovaj zbornik znanstvenih radova „Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji“: „Ovdje ste čuli riječi kongres, teologija, znanost. To su sve neke riječi od kojih bježimo, koje su za profesore. Ovo uopće nije za profesore zbornik. Ovo je zbornik za sve koji nešto žele o vjeri naučiti i to malo dublje, malo proučiti o Međugorje. U biti u Zborniku je katekizamsko znanje. Svi smo krizmani, svi smo naučili to znanje, hoću reći da nije teško za čitati. Uistinu treba produbiti ove teme i kako smo svi čuli, ovo je samo jedan početak i naš jedan mali doprinos da se svi ovi dobri duhovni plodovi Međugorja više istaknu i prouče i da si stvorimo neke kriterije razlučivanja, koje sad imamo i po Noti koja analizira navodne Gospine poruke, da budem precizna: U smislu, što je ispravno, na što treba biti kritičan, kako to smijesiti… nudi nam se sada pomoć i po zborniku pa ga čitajte, i Notu smo stavili u zbornik, tako da i nju možete pročitati. Uzmite, čitajte, naučit ćete puno uz ono što znate intuitivno”, poručila je na kraju s. Nedjeljka Valerija Kovač.

Večer je svojom zahvalom onima koji su prije dvije godine organizirali mariološko-marijanski kongres otvorio apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, zahvaljujući i predstavljačima posebno ističući važnost nove evangelizacije u našem vremenu. Kazao je kako su i na Kongresu i u zborniku „Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji“ dobro objašnjenje glavne točke nove evangelizacije, a za Međugorje je rekao da je centar nove evangelizacije.

Nakon mons. Cavallija okupljenima se obratio i međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić koji je kazao kako je o Međugorju od samih početaka puno pisano, ali da je ovo jedan znanstveni pristup koji obogaćuje pogled na Međugorje, na svu duhovnost koja izvire iz Međugorja i na sve ono što se događa u Međugorju, što prati Međugorje sve ove godine. „Zato je ovo jako važna stvar, ne samo za Međugorje, nego i za čitavu Crkvu budući da Međugorje ima važan utjecaj na Crkvu, odnosno na vjernike u čitavom svijetu“, kazao je fra Zvonimir Pavičić, naglašavajući kako Međugorje puno doprinosi novoj evangelizaciji jer se ovdje mnogi obraćaju i uče moliti te tako nastavljaju živjeti.

Na početku je nazočne pozdravio i Vedran Vidović, ravnatelj Informativnog centra Mir Međugorje kazavši kako je u ove 43 godine u Međugorju progovorio na mnoge načine i da su vidljivi po plodovima koji se beru, ali ne sabiru na jedno mjesto nego raznose po cijelom svijetu. On je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga Kongresa i izdavanju Zbornika i njegovoj promociji.

Predstavljanje je vodila Sanja Pehar, a večer je svojim glazbenim izvedbama uljepšao međugorski župni zbor „Kraljica Mira“ pod ravnanjem s. Irene Azinović.

Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje

https://radio-medjugorje.com/vijesti/medjugorje/u-medugorju-predstavljen-zbornik-medugorje-kao-doprinos-novoj-evangelizaciji

Fotogalerija

 

Predstavljanje zbornika radova “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji” u Međugorju

Iz tiska je izišao zbornik radova “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji” našega XIV. mariološko-marijanskog kongresa, koji je održan u Međugorju, od 7. do 9. listopada 2022. godine. Predstavljanje će se održati u Međugorju, u subotu, 19. listopada u 20 sati.

Više o tome u pozivnici i na linku:

 

 

Sažetak izlaganja mariološko-marijanskog simpozija održanog u Širokom Brijegu

U listu franjevačkog svjetovnog reda i štovatelja svetog Franje “Franjinim stopama”, koji izlazi u Širokom Brijegu, u broju od listopada 2024. godine objavljeni su sažetci izlaganja mariološko-marijanskog simpozija “Širokobriješka Gospe, Majko milosti”, koji je održan 7. rujna 2024. godine.

Sažetak prilažemo u pdf-formatu:

simpozij

Član HMI-a don Mladen Parlov dobio godišnju nagradu

Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i član HMI-a prof. dr. sc. Mladen Parlov  dobio je godišnju nagradu Splitsko-dalmatinske županije, koja mu je uručena je u ponedjeljak, 30. rujna 2024., na 31. sjednici Županije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Za nagradu ga je predložila Hrvatska udruga “Benedikt” za izniman doprinos u znanosti, kulturi i duhovnoj baštini. Parlov je, među ostalim, svojim znanstvenim radom, posebno istraživanjem teoloških vidova misli Marka Marulića, dao izniman doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi. Priređujući rukopisnu ostavštinu bl. Marije Propetog Isusa Petković također je dao izniman doprinos, ne samo poznavanju hrvatske blaženice, nego i općenito duhovnoj obnovi hrvatskog naroda.

Don Mladenu čestitamo i želimo i Božji blagoslov za njegov daljni plodonosni rad!

 

Na Širokom Brijegu održan mariološko-marijanski simpozij “Širokobriješka Gospe, Majko milosti!”

„Širokobriješka Gospe, Majko milosti!“ naslov je mariološko-marijanskog simpozija koji je održan u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu u subotu, 7. rujna 2024. Simpozij u povodu 160. obljetnice kipa BDM na Širokom Brijegu organizirali su Hrvatski mariološki institut (HMI) Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Franjevački samostan Uznesenja BDM na Širokom Brijegu i Grad Široki Brijeg.

Pozdravnim riječima skupu se najprije obratio gradonačelnik Grada Široki Brijeg Miro Kraljević, istaknuvši društvenu i vjersku važnost prisutnosti franjevaca u tome gradu te pohvalivši plodnu zajedničku suradnju. Gvardijan fra Ivan Marić pojasnio je povod ovoga simpozija i predstavio kip širokobriješke Gospe. Predstojnik Hrvatskoga mariološkog instituta prof. dr. sc. fra Ivan Karlić prenio je pozdrave dekana KBF-a prof. dr. sc. Josipa Šimunovića, pohvalio inicijativu gvardijana fra Ivana za ovaj simpozij i izrazio radost što je pozvao Hrvatski mariološki institut da ga organizira.

U prvom dijelu simpozija, kojim je moderirao prof. Ivan Karlić, izloženi su crkveno-učiteljski i teološki temelji nekih suvremenih marioloških tema. Kako su franjevački samostan, crkva i Marijin kip na Širokom Brijegu posvećeni Uznesenju BDM, prvo izlaganje održala je tajnica Hrvatskoga mariološkog instituta izv. prof. dr. sc. s. Valerija Kovač predstavivši smisao i aktualnost najmlađe marijanske dogme – uznesenja BDM na nebo. Član HMI-a dr. fra Josip Šimić izlagao je o razvoju koncilske mariologije „Od marijanske sheme ‘De Beata Virgine Mater Dei et Mater hominum’ do ‘Lumen gentium’, VIII. poglavlje“. Profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru dr. fra Iko Skoko i doktorand fra Goran Azinović osvrnuli su se na lik BDM u „Katekizmu Katoličke Crkve“, a doc. dr. sc. fra Ante Bekavac s KBF-a u Zagrebu predstavio je Mariju kao model ostvarenog života po krepostima.

Drugim dijelom simpozija moderirao je član HMI-a i ravnatelj OŠ Augustina Harambašića u Zagrebu Tomislav Filić, a obuhvaćao je teme vezane za franjevce Hercegovačke provincije i njihovo djelovanje u Širokom Brijegu. Gvardijan Međunarodnoga zavoda Antonianum u Rimu dr. fra Miljenko Šteko proučio je „Franjevačke mariološke obzore, s posebnim osvrtom na škotizam i njegovu protežnicu u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji“. Izvanredni profesor na Učiteljskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. fra Draženko Tomić analizirao je „Napise o crkvi i samostanu na Širokom Brijegu u časopisu ‘Kršćanska obitelj’“. Maja Soldo, ravnateljica Zavoda za kulturno-povijesnu baštinu Ministarstva obrazovanja, znanosti i kulture Zapadnohercegovačke županije i doktorandica, predstavila je „Franjevce i lokalnu zajednicu u misiji očuvanja kulturne baštine kao identiteta našega naroda“. Knjižničar Franjevačke knjižnice u Mostaru i urednik provincijskog nakladničkog niza RECIPE fra Ante Marić govorio je o „Taktilnoj vjeri i kipu Širokobriješke Gospe“.

Treći tematski dio simpozija, kojim je moderirala izvanredna profesorica na KBF-u u Zagrebu i članica HMI-a dr. Andrea Filić, obuhvaćao je istraživanja o zaslužnim hercegovačkim franjevcima. Prof. dr. sc. fra Andrija Nikić, predsjednik HKD-a Napredak i HAZU-a sa sjedištem u Mostaru, izlagao je o „Fra Petru Bakuli i širenju štovanja Gospina uznesenja u Hercegovini“. Profesorica na KBF-u u Zagrebu i članica HMI-a dr. Marija Pehar i doktorand fra Renato Galić predstavili su „Istaknute teme u marijanskim propovijedima fra Rufina Šilića“, a župnik župe sv. Jeronima u Chicagu i doktorand fra Antonio Musa govorio je o „Marijanskim propovijedima fra Rufina Šilića na Širokom Brijegu kao modelu suvremenog kršćanskog propovjedništva“.

Teme iz marijanske vjere i pobožnosti predstavljene su u četvrtom dijelu simpozija, kojim je predsjedala s. Valerija Kovač. Komunikolog i župnik župe Kočerin dr. fra Mario Knezović izlagao je o „Vrstama i modelima verbalne i neverbalne komunikacije vjernika i Gospe“. Andrea Filić predstavila je patrističke temelje i suvremene naglaske govora o „Mariji koja razrješuje čvorove“. Tomislav Filić izlagao je o liku BDM iz perspektive njezina svakodnevnog života i važnosti za naš vjernički život. Bibličar i međugorski ispovjednik dr. fra Tomislav Pervan predstavio je povijesni i egzistencijalni kontekst pučke pobožnosti u Hercegovini s naglaskom na štovanje Isusa i Marije.

Radni dio simpozija zaključio je fra Ivan Karlić, koji je u nedjelju 8. rujna predslavio i svečano euharistijsko slavlje u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Šira verzija izlaganja održanih na simpoziju biti će objavljena u zborniku radova.

Tekst: s. Valerija Kovač
Foto: Gojko Jelić i drugi

Prilog na RTV HB: https://www.youtube.com/watch?v=I8-T77So2-Q

 

 

 

 

Mariološko-marijanski simpozij “Širokobriješka Gospe, Majko milosti!”

“Širokobriješka Gospe, Majko milosti!” naslov je mariološko-marijanskog simpozija, koji će se održati u subotu 7. rujna 2024. u Širokom Brijegu. Na simpoziju, koji organiziraju Hrvatski mariološki institut Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Franjevački samostan Uznesenja BDM na Širokom Brijegu i Grad Široki Brijeg, izlagati će ukupno 17 izlagača.

Cijeli program se nalazi u pdf-dokumentu:

Simpozij_Letak_Web

Članovi HMI-a G. H. Jurišić i M. Hrovatin sudjelovali na “Danima duhovne baštine marijanskih svetišta”

Od 21.-23. lipnja 2024. godine održan je 3. kongres „Dani duhovne baštine marijanskih svetišta” na kojem su sudjelovali članovi Hrvatskog mariološkog instituta fra Gabrijel Hrvatin Jurišić koji je izlagao na temu „Hodočasnik ili turist?” i doc. dr. sc. Mirela Hrovatin koja je sudjelovala na okruglom stolu „Duhovna baština u funkciji vjerskog turizma – kako je zaštititi i razviti?”.

Na 3. Kongresu sudjelovalo je oko 30ak izlagača. Prvi dan izlagali su uglavnom teolozi, a drugi dan uz teologe i različiti stručnjaci te medijski djelatnici koji se u svom radu bave vjerskom baštinom. U izlaganjima i na okruglim stolovima predstavljeno je više različitih svetišta u Hrvatskoj i Europi te se raspravljalo o izazovima s kojima se svetišta susreću u odnosu na suvremeni način života i turističke zahtjeve. Između ostalog, raspravljalo se o zadržavanju autentičnosti vjerskih i hodočasničkih iskustava koja ne smiju biti ugrožena uslijed potreba turizma i prezentacije javnosti. Također, naglašena je uloga i položaj medija u prenošenju vjerskih sadržaja te načini na koje se može lakše prenijeti poruke katoličanstva prema ne-vjerskim medijima.

U sklopu Kongresa održano je nekoliko misa, a drugi dan je misu predvodio nadbiskup Mieczysław Mokrzycki iz Lavova (Ukrajina) u sklopu koje je izmoljena posebna molitva za Ukrajinu. Kongres je popraćen prigodnim kulturnim i umjetničkim programom (izložba slika, koncert, projekcija dokumentarnog filma) te je organizirano kraće hodočašće na dijelu Staze Gospi Sinjskoj, kojom se nastoji revitalizirati stare hodočasničke putove, kao i omogućiti siguran put do svetišta kroz nenaseljena područja.

Zaključci s prethodna četiri kongresa bit će pripremljeni i predstavljeni u 5. godini kongresa 2026. godine.

 

 

Članice HMI-a Z. Novak i H. Mihanović-Salopek sudjelovale na međunarodnom znanstvenom skupu u Sofiji

U organizaciji Instituta za balkanistiku s Centrom za trakologiju Bugarske akademije znanosti u Sofiji je 25. i 26. lipnja ove godine održan Međunarodni znanstveni interdisciplinarni skup s temom „Bugarsko-hrvatski dijalozi. Vremena, događaji i ličnosti“, na kojemu su, među ostalim znanstvenicima, sudjelovale i dvije članice Hrvatskoga mariološkog instituta. Prvoga dana skupa na temu „Nikola Andrić o Bugarskoj i bugarskim intelektualcima u svojoj putopisnoj građi“ govorila je dugogodišnja članica HMI-a dr. sc. Hrvojka Mihanović Salopek, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju u Odsjeku za književnost Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, koja je trenutno i predsjednica Društva hrvatskih književnika. Istoga dana, marijansku temu pod naslovom „Iz Bosne preko Bugarske do Transilvanije: o kultu Blažene Djevice Marije Čiprovačke i njegovu širenju posredstvom franjevačkih misionara u Bugarskoj podrijetlom iz franjevačke provincije Bosne Srebrene od 14. do 18. stoljeća“ izložila je dr. sc. Zrinka Novak, znanstvena suradnica na Odsjeku za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU.

U izlaganju dr. sc. Novak naglasak je bio na uočavanju religijske poveznice između Hrvata i Bugara viđene kroz štovanje Blažene Djevice Marije, nebeske zaštitnice svih kršćana, kako na prostoru Hrvatske i Bosne (npr. Olovo, Zvornik i dr.), tako i na području SZ Bugarske u Čiprovcima. Ondje je sve do Čiprovačkog ustanka protiv Osmanlija (1688.) egzistirala jaka katolička zajednica koju su utemeljili franjevački misionari podrijetlom iz Bosne. Nakon sloma ustanka, dio ustanika uspio je pobjeći preko Dunava u Vlašku, Transilvaniju i južnu Ugarsku, a bugarski katolici, doseljenici u Transilvaniju, donijeli su u Sibiu čudotvornu sliku Gospe Čiprovačke, za koju kroničarski izvori navode da je, pak, u Čiprovce prenešena iz olovskog svetišta (središnja Bosna). Tako se i u Transilvaniji, dolakom bugarskih katolika, proširio kult Blažene Djevice Marije koja je čašćena kao zaštitnica kršćana u različitim životnim nevoljama. Izlaganja sa ovog skupa, bit će objavljena u Zborniku radova.

Ovaj međunarodni znanstveni skup rezultat je nastavka zajedničke 27. godišnje znanstvene suradnje dviju najviših znanstvenih institucija Republike Hrvatske i Republike Bugarske: Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Bugarske akademije znanosti.

Pokopana s. Ceclija Pleša

S, Cecilija Pleša sahranjena je u utorak, 21. svibnja 2024. godine. Sprovodne obrede na zagrebačkom groblju Miroševac i sv. Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi slavio je don. Anton Šuljić u nazočnosti  svećenika, redovnica iz raznih zajednica, obitelji, rodbine i ostalih poštovalaca djela i života Cecilije. Članovi ansambla Collegium pro musica sacra pjevali su na sprovodu i sv. Misi zadušnici.

O životu s. Cecilije je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak:

Poštovani preč. Vlado Mikšiću, izaslaniče zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, poštovani dekane Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Josipe Šimunoviću, poštovani don. Antone Šuljiću, poštovane profesorice i profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, poštovana braćo svećenici i sestre redovnice, dragi župljani koji ste poznavali i u svojim uspomenama prebirete lijepe i sadržajne trenutke provedene s našom i vašom s. Cecilijom, draga rodbino: sestre Marica, Mandica i Katica te braća Vlado i Slavko, drage nećakinje i nećaci, dragi članovi Collegiuma pro musica sacra i svi vi ovdje nazočni! Drage moje sestre! Ljudski život svoj početak i kraj ima u Gospodinu. U Njegovim je rukama i život Dragice Pleša, koja je rođena 17. travnja 1946. godine, po ocu Andriji i majci Ani u Ramljanima, kod Otočca. Dovršivši svoju ovozemaljsku pjesmu, u Marijinu mjesecu, naša je s. Cecilija, strpljivo podnoseći svoju tešku bolest, u rano pred-duhovsko jutro, 18. svibnja 2024. godine, u 79. godini života i 54. godini redovništva, pošla u vječni zagrljaj svome Zaručniku s kojim će zauvijek pjevati pjesmu hvale. Dragica je sedmo od desetero djece u obitelji Pleša. Troje je umrlo u prvoj godini života. Uz svoje roditelje, tri starija brata i tri mlađe sestre, Dragica je živjela u Ramljanima, gdje je pohađala osnovnu školu. U svojoj biografiji piše kako joj nije bilo nimalo lako pohađati školu i pomagati u svim poslovima koje je iziskivao život na selu. Učila bi u večernjim satima i uz neznatno svijetlo lampe ponekad bi zaspala, za stolom, te ostala do ranih jutarnjih sati. Ona nam svjedoči: „Iako sam bila živog temperamenta, ipak sam nosila u dubini svoje duše jednu dobru klicu – Božji dar, privrženost k molitvi i čitanju vjerskih knjiga.“ Bogu odani roditelji su bili prvi savjetnici i vjeroučitelji a zajednička obiteljska molitva bila joj je veza s Crkvom. Prilika za susret sa svećenikom bila je rijetka zbog daljine crkve. U sedmom razredu osnovne škole u Dragici se rađa želja za redovničkim pozivom u čemu su je njezini roditelji podržavali i ohrabrivali u danima kušnje. U Družbu sestara Naše Gospe primljena je 1. listopada 1961. godine u Zagrebu. S. Imakulata je u kandidatici Dragici otkrila pjevački talent te ju zamolila da nešto otpjeva. Dragica ju pita: a mora li pjesma biti sveta? Ne mora, odgovori s. Imakulata, a Dragica zapjeva: „Kopa cura vinograd…“ i na audiciji je dobila čistu peticu. Upisala je Muzičku školu Vatroslav Lisinski, nastavnički odjel. Nakon završene muzičke škole, upisala je studij na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu, Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu, i do lipnja 1967. godine stekla Diplomu o završenim naukama crkvene glazbe te postigla višu stručnu spremu crkvenog glazbenika. Godine 1968. započela je novicijat i dobila ime s. Cecilija te je po tom imenu poznata svima nama. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1970., a doživotne 3. kolovoza 1975. godine u Remetama. Nakon položenih Prvih zavjeta nastavila je svoje glazbeno obrazovanje na Muzičkoj akademiji i postigla Diplomu iz solo pjevanja (mezzosopran) u klasi prof. Marije Borčić te orgulja u klasi prof. Žarka Dropulića. Od 1975. radila je kao pedagog na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta, gdje je predavala orgulje i pjevanje. Kao profesorica na Institutu za crkvenu glazbu, sa žarom i marom radila je poučavajući mnoge studentice i studente crkvenoj glazbi do svoje mirovine u koju je ušla 2009. godine. Svoj glazbeni i pjevački dar s. Cecilija je uz s. Imakulatu, posvetila ansamblu „Collegium pro musica sacra“ koji je osnovan o Božiću 1972. godine te je od tada  redovita članica, vokalna solistica i umjetnička suradnica. S ansamblom je nastupala po crkvama i koncertnim dvoranama diljem Hrvatske i šire te za iseljenu Hrvatsku u Zapadnoj Europi, Kanadi i dijelu Sjeverne Amerike, pjevajući crkvene, rodoljubne i narodne pjesme. Rado se odazivala na poziv župnika rodne joj Župe o blagdanu Gospe Karmelske i sv. Mihovila Arkanđela i na poziv drugih svećenika kada bi ju pozvali da animira pjevanje na svečanim misama u raznim prigodama. Rado je posjećivala dječji onkološki odjel u Dječjoj bolnici Klaićeva odakle stiže zahvala. „Posebno smo ti zahvalni, mi tvoji prijatelji i dječica sa onkologije gdje si nam godinama uljepšavala misna slavlja sa svojim glasom i sviranjem.“ S. Cecilija je svojim glasom slavila Gospodina u svakoj prilici. Ulaskom u mirovinu, ona je u Župi sv. Blaža na jutarnjoj i dječjoj nedjeljnoj misi, a potom u Župi sv. Kvirina na Pantovčaku, u Zagrebu, sviranjem i pjevanjem nastavila svoje glazbeno djelovanje do kraja 2018. godine kada je premještena u Remete. Uz svoj angažman na Institutu za crkvenu glazbu i u Collegiumu, ona je u svojoj zajednici u dva mandata obnašala službu kućne poglavarice u kući Matici. Bila je animatorica svih svečanosti na planu Družbe i u svagdanjim liturgijskim slavljima. U molitvi časoslova rado je pjevala himne, psalme i antifone, osobito o svetkovinama i blagdanima. Svojom spontanošću i jednostavnošću, pjesmom i susretom, dopirala je do svake duše. U naše redovničko zajedništvo unosila je radost, vedrinu, smijeh, a o prigodi Družbinih blagdana, slavlja sestarskih imendana i jubileja, napisala bi prigodnu reportažu u koju bi se uključila cijela zajednica pjevajući refren. Kad god je bila prilika, rado je otpjevala svima nama tako dragi psalam 23: „Gospod Bog je pastir moj, plašit se neću nevolja“, a koji ćemo zajedno otpjevati u slavlju sv. mise. Svojom bojom glasa toj pjesmi, a i svakoj drugoj, davala je posebnu ljepotu i značaj. Lijepi broj notnih zapisa ostavila je u posjed Družbi sestara Naše Gospe. Riječ je o Himnama naših utemeljitelja, himnima, psalmima, antifonama, euharistijskim pjesmama, molitvama, jubilarnoj misi o 200 obljetnici rođenja bl. Marije Terezije od Isusa Gerhardinger, obnoviteljice našeg reda, kojom ćemo slaviti misu zadušnicu. Meni je osobito dragi prepjev Završne molitve časoslova Jutarnje od subote drugog tjedna: „ Nek’ te proslave, Gospodine, usta naša; nek’ te slavi Gospodine, duša i život naš. Tvojim smo darom ovo što jesmo; nek’ tebi na slavu bude sav naš život. Amen. Njezin umjetnički rad dokumentiran je s više snimaka: radio i TV emisija, kaseta, gramofonskih i kompaktnih ploča. Od 1999. godine, umjetnička je voditeljica ansambla „Collegium pro musica sacra“ s kojim je u jesen 2022. godine, Okruglim stolom i Svečanim koncertom, u crkvi sv. Križa u Sigetu u Zagrebu, proslavila 50 godina uspješnog djelovanja i zauzimanja za istinsku crkvenu glazbu. Draga s. Cecilija, od roditeljskog doma prihvaćala si život u punini, lijepe i one manje lijepe trenutke svoga ljudskog i redovničkog života. Prihvatila si trenutak saznanja svoje dijagnoze te se hrabro i s povjerenjem predala Gospodinu. Bila si svjesna da je to bolest koja ne traje dugo i zahvalna Bogu što ti je poklonio vrijeme u kojem si mogla pripremiti sebe i sve nas na trenutak prelaska. Ne tako davno drhtavim glasom rekla si mi, kako si svjesna da bolest napreduje te da se tvoj put nastavlja do Božje volje.  Sada kada je dobri Otac, Tvoje tijelo primio u svoje krilo, a Ti sretna zbog susreta sa svojim Zaručnikom, prepusti se slušanju pjesme hvale kojom su te dočekali korovi anđeoski. Dok Bogu zahvaljujem za Tvoje postojanje i život u Družbi sestara Naše Gospe, u svoje ime, i u ime svih sestara, zahvaljujem Ti za sve ono što si bila među nama. Zahvaljujem Ti za Tvoj doprinos našem zajedništvu, za svaku poticajnu riječ, svaki primjer, svaku notu i pjesmu koju si nas učila! Možda nam se ponekad činilo da od nas previše tražiš, a nismo baš toliko talentirane otpjevati svaku notu i neumu. Ti si znala da mi to možemo. Danas s ponosom mogu reći da nije bio uzaludan ni Tvoj ni naš trud  na tome Ti od srca zahvaljujemo! Oprosti nam sve ono čime smo te za života povrijedile! I mi Tebi opraštamo! Pođi u miru!  A sada iz jedne druge stvarnosti moli za naše jedinstvo, razumijevanje i prihvaćanje. Moli za duhovna zvanja koja će odano i velikodušno služiti Bogu i Crkvi u našoj Družbi u dragoj nam Domovini Hrvatskoj! Iskrena hvala svima Vama koji ste došli počastiti život i djelo s. Cecilije i ispratiti je u ljepši i bolji život – život s Bogom u punini! Iskrenu sućut izražavam obitelji i rodbini! Budite ponosni na svoju sestru, tetu i pra-tetu, s. Ceciliju! Od srca zahvaljujem liječničkom i medicinskom osoblju KBC-a Rebro, koji su s puno pažnje i zauzetosti brinuli o s. Ceciliji. Hvala dr. Višnji Bešlić koja ju je od početka njezine bolesti pratila i podržavala. Hvala gđi. Lidiji Petrač, medicinskoj sestri u miru, koja je nakon operacije bila prva njegovateljica i vidateljica njezine rane. Od srca zahvaljujem s. Asumpti, koja je neumorno, s puno ljubavi i pažnje, svoje vrijeme i snagu darovala s. Ceciliji i bila uz nju u svakom trenutku njezine bolesti. Hvala s. Nadi, kućnoj poglavarici i sestrama u kući Matici, za brigu i razumijevanje u počecima bolesti, kada je s. Cecilija bila u Primorskoj zbog obnove Remetske kuće od potresa. Hvala s. Martini, kućnoj poglavarici i sestrama remetske zajednice koje su joj bile duhovni oslonac i podrška do njezinog prijelaza u Vječnost. Draga s. Cecilija želimo ti radostan susret sa Zaručnikom. Do ponovnog susreta za tebe mole, tvoje sestre!

Uslijedio je govor i dekana KBF-a Josipa Šimunovića.

Na kraju sv. Mise, u ime zagrebačke nadbiskupije sućut je izrekao preč. Vlado Mikšić, izaslanik, koji je ujedno pročitao sućut kardinala Bozanića:

Poštovana s. M. Zrinka Šestak,

izražavam kršćansku sućut Vama i cijeloj Družbi Sestara Naše Gospe zbog smrti s. M. Cecilije Pleša. Saznavši za smrt s. M. Cecilije, pomolio sam se za vječni pokoj njene plemenite duše i preporučio je Božjem milosrđu. S. M. Cecilija svoj je život posvetila glazbi, tom velikom Božjem daru čovjeku. Stoga je njena služba na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zatim u ansamblu Collegium pro Musica Sacra, kao i sveukupna promocija crkvene glazbe, dragocjeni doprinos pozivu Crkve u naviještanju Evanđelja i oplemenjivanju društva. Zahvaljujući za dar njezinog života i redovništva s. M. Cecilije, molim Gospodina da ju primi u Vječnu radost, a sve koji su joj bili životom blizu utješi uskrsnom nadom.
Vas i sve Sestre Družbe Naše Gospe srdačno pozdravljam u Gospodinu!
+  Josip kard. Bozanić

U ime Mariološkog instituta čija je članica bila s. Cecilija, izraz sućuti, koji je poslao predstojnih HMI-a Ivan Karlić, pročitala je tajnica HMI-a s. Valerija Kovač:

Poštovana i draga s. M. Zrinka Šestak,

Vijest da se s. Cecilija preselila Gospodinu možda i nije bila iznenađenje, budući da je nažalost bila jako bolesna, ali to ne umanjuje žal za ovom divnom osobom, između ostaloga i vrijednom članicom našega Hrvatskoga mariološkog instituta. Bila je uistinu divljenja vrijedna članica HMI-a! Kada smo se prije oko tri mjeseca čuli telefonom i dogovarali se o njezinu sudjelovanju i svjedočenju za 50. obljetnicu HMI-a, rekla mi je da bi rado došla, kao što je uvijek rado dolazila na skupove Instituta, ali da nažalost nije sigurna da će moći; i nije mogla zbog bolesti, nažalost! A imala bi i te kako mnogo za reći i posvjedočiti o svom članstvu u HMI-u, koje je bilo obilježeno ustrajnim radom i djelovanjem! Ja sam uvjeren da sada u zajednici svetih, zajedno i sa s. Imakulatom, prebire sjećanja i na HMI!
Koliko god bio privremen, rastanak s dragom i voljenom osobom kakva je bila s. Cecilija težak je i tužan! No, osim tuge, naša nam vjera govori da je Vaša cijenjena s. Cecilija prešla svom Dobrom Pastiru na „obilne pašnjake […] gdje smrti, ni boli, ni tuge više nema“! Vjera i nada u budućnost s dragim Bogom i sa svetima utjeha su i snaga u takvim teškim trenucima! Uz molitve za Vašu s. Ceciliju, želim Vama, svima Vašim sestrama, kao i njezinoj obitelji izraziti iskreno kršćansko i ljudsko suosjećanje, moleći dragoga Boga da Vam udijeli utjehu i snagu!
Naša liturgija kaže da se „vjernima život mijenja, a ne oduzima“ te se čvrsto nadamo i vjerujemo da je i s. Cecilija u zajedništvu s Bogom i svim svetima! Ta vjera neka Vam bude oslonac i potpora!”

S poštovanjem i srdačnim pozdravima,
Fra Ivan Karlić,
predstojnik Hrvatskoga mariološkog instituta

U ime Colegiuma riječ sućuti je uputila gđa. Vjera Mrvelj.
Izraze sućuti uputili su: s. Lidija Bernardica Matijević, predsjednica HRK, dr. sc. Stjepan Brebrić, direktor Kršćanske sadašnjosti.

Izvor: https://www.dsng.hr/vijesti/hrvatska/sprovod-s.-cecilije-plesa