Sveti dani Velikoga tjedna aktualiziraju Kristove posljednje ovozemne trenutke, pozivaju nas na promjenu ustajalih životnih interakcija, vjeru u dobro, te ustrajnost i nadu Kristovog uskrsnuća. Paradoksalno je tražiti promjenu, mir, spokoj u samima sebi, a pritom imati oči uperene u bogočovjeka kojega razapinju, masakriraju, ubijaju…

Već nekoliko tjedana, razapinjanje, masakriranje i ubijanje proživljava sveti ukrajinski narod. Božanski Krist, u svakome od njih biva ponovno izrugivan i mučen. U 21. stoljeću krvnik nije Pilat, Juda, vojnik; krvnik je brat kršćanin. Sebično bi bilo progovarati o boli koju na takav način ne proživljavamo, no, kao kršćani možemo i moramo vjerovati da bol prestaje uskrsnućem. Veliki tjedan kulminira Uskrsom. Uskrsli Krist nam daje nadu u postojanje boljega od boli i križa.

Kršćansko oružje je jedino molitva. Svoju molitvu za bolje, blaženije i svetije dane narodu u Ukrajini, 12. 4. 2022. godine, na Veliki Utorak, glazbom i stihom molili su studenti Instituta za crkvenu glazbu Sveučilišta u Zagrebu zajedno sa studentima Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Na početku ovog molitveno – glazbenog susreta riječi dobrodošlice i zahvale uputili su dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Ivan Koprek, te dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Josip Šimunović.

Stihove ukrajinskog pjesnika i humanista, Tarasa Ševčenka krasnoslovili su studenti: Andrij Kuleško (Misli moje…), Tilija Simon (Nasljedovanje 11. Psalmu), Ivan Brkić i Tilija Simon (Kavkaz), Ivan Brkić (Neofiti). Svoje vapaje za mir uputili su i studenti Instituta za crkvenu glazbu komornim djelom J. Haydna: ”Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu” za klavir četveroručno. Nastupili su: Vedran Jakić – Introduzione – Maestoso e Adagio; Amanda Ćorić i s. Matea Šipić – Pater, dimitte illis, non enim sciunt quid faciunt!; Bruno Radešić i Filip Šopar – Hodie mecum eris in paradiso!; Samanta Totović i vlč. Ivan Marčić – Mulier, ecce filius tuus, et tu, ecce mater tua!; Antonia Jurinec i Veronika Jelica – Deus meus, Deus meus ut quid dereliquisti me?; s. Anđela Crnjac i Mihaela Lasić – Sitio!; Ivon Fabijanec i Kristijan Martinec – Consummatum est!; Konstilija Nikolić Markota, prof. i mr. art. Vesna Šepat Kutnar – In manus tuas commendo spiritum meum!, FINALE: Presto con tutta la forza. Program je vodila: Lorena Mihaela Ladan.

Studente su pripremile profesorice glasovira: mr. art. Vesna Šepat Kutnar, te Konstilija Nikolić Markota, prof, zajedno s pročelnicom Instituta za crkvenu glazbu Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Katarinom Koprek koja je istaknula da humanitarni aspekt koncerta samo oživotvoruje molitvenu i kršćansku blizinu koju su studenti zajedno s profesorima željeli uputiti onima koji su trenutno u najvećoj potrebi, potrebi za mirom.

Vjerujući da je Gospodin čuo vapaje i molitve iz pripremanja ovog susreta, vježbanja i svakog odsviranog tona, s nakanom da se mir Kristov nastani u srcima svih kršćana, mnogobrojna publika razišla se prebirajući svetu glazbu u svojim srcima. Da ih je ista taknula svjedoče i prikupljene novčane donacije koje će se usmjerit trima ukrajinskim studenticama koje su svoje školovanje nastavile na Sveučilištu u Zagrebu.

Ivon Fabijanec

Fotogalerija