Održan drugi susret za studente: Kako studirati sa srcem?
U srijedu 1 1. studenoga 2026. godine održalo se drugo predavanje u sklopu mjesečnih predavanja Kako studirati sa srcem? Temeljni tečaj o duhovnosti studija koje je održao doc. dr. sc. Jakov Rađa.
Predavanje se nastavilo s obradom Shakespearova najpoznatijeg djela Romeo i Julija, a kroz ovo predavanje studenti su pratili lik Julije, nje koja je lik apsolutne kreposti, mjera i početak prave ljudske ljubavi koja je autentična.
Prije samog upoznavanja veronske ikone, studenti su se prisjetili prošlog uvodnog susreta, koji je bio poticaj da se više i dublje bavi književnošću jer jedino književnost može spasiti od raščovječenja. Zato i Crkvi ništa ljudsko nije strano jer se Krist u svemu sjedinio s čovjekom, sam je postao Čovjek (usp. Gaudium et spes). Danas, u ovom vremenu umjetne inteligencije i brzih promjena, potrebno je osvijestiti važnost i vrijednost ljudskosti koja je posebno ugrožena, poručio je profesor Rađa.
Prva scena u kojoj Shakespeare predstavlja lik Julije je 2. čin i scena na balkonu, gdje Julija priznaje svoju ljubav prema Romeu. Julija gleda u njemu prije svega osobu: „…ti si ti i bez tog imena…“ Nju druge kategorije ne zanimaju, zanima ju samo osoba jer ga gleda s ljubavlju, a ljubav je novo krštenje, novi život, kako joj Romeo i potvrđuje. Nije to bilo kakva ljubav, nego ona koja što se više daje, više je ima, to je neizmjerna ljubav koja izvlači iz ljubljenog ono najbolje! Svaki čovjek teži za ljubavlju koja je vječna, trajna, ljubavlju koja se piše velikim slovom.
Naravno, ljubav treba sazrijevati, put je to koji vidimo i kod Julije. Zanimljivo je primijetiti kako ova ljubavna priča zapravo postaje tragedija jer je Julijina ljubav tako velika da je svijet nije mogao podnijeti. Prava ljubav nije osjećaj, ljubav se stavlja na kušnju i takva ljubav može nadići sve nevolje života, čak i samu smrt jer ljubav je jaka kao smrt (Pj 8, 6). Na kraju 3. čina, Julija si oduzima život, ali to nije kraj.
Završetak drame donosi neočekivan obrat; obitelji koje su bile smrtni neprijatelji, koje su branile ovu tek rođenu ljubav, na kraju se pomiruju. Čovjek je sposoban tako ljubiti da daje sve. Ovo je zapravo priča o onome za što je svatko sposoban. Sam Gospodin nam je dao takav primjer; život svoj je položio zbog prevelike ljubavi prema čovječanstvu. Profesor Rađa završio je svoje izlaganje ovim poticajnim tekstom; Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. (1 Iv 4, 8-9; 16).
Sljedeći susret održat će se 9. prosinca u 12:15, u dvorani 1 Fakulteta.
