Održan XIX. dies theologicus – Teologija pred izazovima neuroznanosti
U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u srijedu 14. svibnja 2025. godine, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu održan je XIX. dies theologicus na temu Teologija pred izazovima neuroznanosti. Na početku simpozija uvodni govor imao je prof. dr. sc. Mario Cifrak, o. d. dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je i otvorio simpozij.
U ime organizacijskog i programskog odbora simpozija nazočne je pozdravio i prof. dr. sc. Nenad Malović, o. d. prodekana za znanost, koji je približio nakanu odabira teme ovogodišnjeg teološkog dana.
Prof. dr. sc. Miloš Judaš, profesor na Medicinskom fakultetm Sveučilišta u Zagrebu i ravnatelj Hrvatskoga instituta za istraživanje mozga, u svom je kreativnom predavanju predstavio važnost i dinamike evolucije mozga u neuroznanstvenim istraživanjima, a kao prirodnih preduvjeta za nastanak i razvoj čovjekovih individualnih i socijalnih kvaliteta i sposobnosti. Tim spoznajama važan doprinos daju komparativna neuroznanost i istraživanje veličine mozga kroz duga vremenska razdoblja prirodne evolucije. U tim evolutivnim procesima bitnu ulogu su odigrale složene interakcije čovjeka s prirodnim okolišem i sa socijalnim čimbenicima koji su se postupno razvijali i povratno utjecali na procese i mehanizme prilagodbe i razvitka specifičnih čovjekovih kvaliteta i sposobnosti, a među njima i religije.
Izv. prof. dr. sc. Saša Horvat s Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci održao je predavanje u kojem je izložio kako jedna od najbrže rastućih znanstvenih disciplina – neuroznanost, pristupa fenomenu religioznog iskustva. U prvom koraku izložio je ukratko filozofski pristup iskustvu kao takvom, a potom razložio kompleksnost religioznog iskustva. Potom je nazočne uveo u temeljne pristupe religioznom iskustvu na području neuroznanosti te najnovije spoznaje, da bi potom na nekoliko konkretnih primjera pokazao kako se istraživanja osmišljavaju i provode. Na temelju rečenoga iz filozofske perspektive (4E perspektiva i fenomenologija) istaknuo je određene izazove i razlike između religioznih iskustava u svakodnevnom životu i onih proučavanih u kontroliranom okruženju laboratorija. U zaključku je ponudio sintezu rečenoga, uz određene preporuke za buduća istraživanja ovog fenomena, ističući bitnu ulogu teologije i filozofije u samom procesu.
Predavanje prof. dr. sc. Tončija Matulića s temom Bog i mozak: teologija i neuroznanosti u dijalogu u fokusu je imalo dva glavna pitanja. Prvo se odnosi na problem otvorenog ili podvučenog naturalističkog redukcionizma kojeg, nažalost, neki otvoreno zastupaju i na području neuroznanstvenih istraživanja, smatrajući da sve više funkcije i specifično ljudske sposobnosti nisu ništa drugo nego neurobiološke aktivnosti u ljudskome mozgu. Drugo pitanje se odnosi na mogućnosti prevladavanja antropološkog dualizma duša-tijelo u svjetlu neuroznanstvenih istraživanja koja, kad su slobodna od svake metafizičke pretenzije, pružaju mogućnost prepoznavanja jedinstva i cjelovitosti čovjeka kao osobe na jednoj dubljoj razini. Spoznaja dublje razine zahtijeva određenu teoriju višeslojne složenosti koja nadilazi dualističku opreku duša-tijelo i to na način da se cjelovito ili holistički, upravo u značenju neredukcionističkog monizma koji nije ni naturalistički ni spiritualistički uvjetovan, iznese na vidjelo vrijednost i dostojanstvo ljudskoga tijela kao ontološke činjenice kroz koju se ljudsko biće cjelovito konkretizira i realizira. Ovo potonje zahtijevaju nalazi suvremene biblijske antropologije i neotomističke sinteze u otkrivanju relacionalnosti kao najbitnije ontološke odrednice ljudske osobe. Ove važne teološko-filozofske uvide treba sustavno i dijaloški povezati s neredukcionističkim neuroznanstvenim tumačenjima složenih neurobioloških aktivnosti ljudskoga mozga, a što omogućava jedno dublje i cjelovitije shvaćanje realnoga duhovno-tjelesnog jedinstva ljudske osobe. U tom smislu dijalog teologije i neuroznanosti je ne samo moguć, nego i nužan, ali je pritom važno da teologija njeguje stav otvorenosti i pozornoga slušanja neuroznanstvenih istraživanja u svrhu razrade obnovljene kršćanske antropologije, nadahnute dakako biblijskim i personalističkim spoznajama, koja na svjetlo dana iznosi jedno dublje razumijevanje duhovno-tjelesnoga jedinstva i cjelovitosti čovjeka kao ljudske osobe stvorene na sliku Božju.
Simpozij je okupio oko 120 sudionika: profesora, studenata i zainteresiranu javnost, razvila se plodonosna rasprava kojom su moderirali doc. dr. sc. Ante Bekavac, izv. prof. dr. sc. Ivan Dodlek i doc. dr. sc. Jakov Rađa.
Skladbu Jesu Rex admirabilis (Giovanni Pierluigi da Palestrina), kao glazbenu točku simpozija, pripremio je i izveo Zbor Instituta za crkvenu glazbu pod ravnanjem Danijele Župančić, prof.
