Međunarodna znanstvena konferencija projekta RELIGOBRAZ održana je 20. rujna 2021. g. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Topli pozdrav svim sudionicima uputio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. sc. Josip Šimunović. Istaknuo je važnost projekta Religobraz i poželio uspješan rad konferencije. Srdačan pozdrav također je uputila i prof. dr. sc. Ružica Razum, voditeljica projekta naglasivši radost susreta i aktualnost teme koju ovaj projekt i konferencija stavljaju u središte pozornosti.

JUTARNJI DIO

Moderator prvog dijela doc. dr. sc. Denis Barić uveo je sudionike u uvodno predavanje koje je održala prof. dr. sc. Elvi Piršl na temu: Odgoj i obrazovanje za interkulturalnu kompetenciju (vjero)učitelja. Prof. Piršl je istaknula više važnih promišljanja od kojih ističemo samo nekoliko. Promišljanje o pozivu (vjero)učitelja započela je pitanjem: Tko su danas bitni prenositelji vrijednosti? Ne toliko znanja u prvom redu, nego vrijednosti? Odgovor na to pitanje ponudila je sama istaknuvši da je odgoj ono najuzvišenije (obitelj, škola, Crkva). Također je naglasila da interkulturalizam počinje s onim unutra, s tim koliko u samima sebi imamo tu različitost. Na prvom mjestu nije imati, nego biti. Upravo na tom tragu interkulturalizam počinje u obitelji. Interkulturalna osjetljivost se uči i odgaja. Stoga pitanje: Gdje je interkulturalizam u našem obrazovanju? Tek onda ako poznajem i poštujem vlastitu kulturu i samoga sebe, mogu poštivati drugoga čovjeka, drugu kulturu i drugu religiju.

Drugo predavanje održali su prof. dr. sc. Hans Mendl i prof. dr. sc. Jadranka Garmaz na temu: Transreligiös kompetent werden. Istaknuli su međureligijsko učenje i transreligijsku kompetenciju koji imaju za cilj razumijevanje različitosti bez nestajanja preklapanja ili gubljenja istih. Nužna je promjena perspektive i razumijevanje istine drugih.

Treće predavanje održao je izv. prof. dr. sc. Nenad Malović na temu: Identity, culture, interculturality. Prof. Malović je razjasnio navedene pojmove naglasivši da je za kvalitetan suživot prvo potrebno razumjeti njegovo pojmovlje: multikulturalnost i interkulturalnost. Ono čemu on sam daje prednost je upravo interkulturalnost jer u njoj dolazi do susreta s drugim i dobiva se iskustvo vlastitog identiteta. Kultura je način života. Ona nije označena jednom nacijom i jednom religijom. Stoga ono što razrješuje možda nemoguću situaciju jest upravo susret dvoje ljudi koji se susreću prije svega na razini ljudskosti. Ondje gdje se vidi konkretnog čovjeka u njegovom kontekstu.

Četvrto predavanje iznijela je dr. sc. Kristina Vujica na temu: Dijalog vjere i znanosti kao nova religijska dimenzija interkulturalnog obrazovanja. Naglasila je da nije riječ u prvom redu o dijalogu vjere i prirodnih znanosti, nego svih znanstvenih disciplina i da ujedno nije riječ o novoj dimenziji nego onoj koju treba iznova otkriti. Dr. Vujica je istaknula potrebu dijaloga između vjere i znanosti koji mogu pripremiti, oplemeniti i otvoriti čovjeka za dijalog s drugim i drugačijim. Važno je da se ovaj dijalog dogodi najprije u nama samima. To jest, da se on dogodi u nutarnjem propitkivanju, kako vjere, tako i vlastitog pogleda na svijet koji bi trebao uvijek iznova biti propitkivan i doveden u pitanje. Takav pristup vlastitim uvjerenjima dovodi čovjeka u poziciju biti otvoren drugome s njegovom kulturom, religijom i drugačijošću.

Zadnje predavanje prvog dijela održali su doc. dr. sc. Tomislav Kovač i studentica Hrvatskog Katoličkog Sveučilišta Iva Raguž na temu: Interkulturalna komunikacija u multikulturalnome društvu: hrvatski kontekst i izazovi. Razjasnivši pojmove kultura, multikulturalizam, komunikacija i interkulturalna komunikacija predavači su naglasili da je komunikacija u srži kulture. Potrebno je dijalogom objediniti kulturnu raznolikost. Hrvatski kontekst interkulturalnosti je poseban. U Hrvatskoj se religijske zajednice ne odvajaju od društva. Specifičnosti hrvatskog konteksta se očituje u demografskom padu, iseljavanju, prisutnosti novih migranata. Zadaću teologije predavači vide u odgovoru na religijsku pluralnost koji će doprinijeti i eklezijalnoj otvorenosti. Hrvatska njeguje međukulturni pristup, ali je potrebno doprinijeti društvenom osvješćivanju prema kulturnoj različitosti. Postoji dijalog i uzajamno priznavanje.

Nakon prvog dijela izlaganja uslijedila je rasprava i nekoliko pitanja između sudionika.

 

PRIJEPODNEVNI DIO

Moderatorica drugog dijela, prof. dr. sc. Jadranka Garmaz nas je uvela u drugi dio konferencije koju je započela dr. sc. Mariana Komáromi pod naslovom: Perspektivenwechsel “Learn from Religion” – Untersuchung des neuen Lehrplans des katholischen Religionsunterricht anhand neuer Schulbücher. Dr. Komáromi nas je upoznala s austrijskim kurikulumom za katolički vjeronauk. Izdvojila je sadržaje koji se dotiču interkulutralnoga obrazovanja. Također nas je upoznala s primjerima iz udžbenika koji potiču na interkulturalnu komunikaciju koja svoje utemeljenje pronalazi upravo u religijskoj dimenziji interkulturalnoga obrazovanja. Treba istaknuti misao da učenicima nije potrebno prenijeti znanje na način da ga oni upiju poput nekih ispraznih informacija, nego ih susresti tamo gdje oni jesu s onim što jesu.

Drugo predavanje prijepodnevnog dijela iznijele su prof. dr. sc. Valentina Mandarić i Gordana Barudžija na temu: Ciljevi religijskog obrazovanja iz perspektive interkulturalnog dijaloga u Italiji, Finskoj i Hrvatskoj – komparativni pristup. Istaknuto je jedinstvo u različitosti unutar kurikuluma ovih triju zemalja. Sve tri zemlje provode konfesionalni model vjeronauka, ali su oni ipak različiti. Ono što je zamijećeno je da se u Hrvatskoj država najmanje bavi religijskim obrazovanjem, ulaže se onaj minimum koji je prisutan u ugovorima. Primjedba je da vjeronauk nije prepoznat ili mi nismo uspjeli pokazati njegovu važnost za interkulturalno obrazovanje.

Treće predavanje prijepodnevnog dijela: Interkulturalna dimenzija religijskog obrazovanja u Europi na primjeru kurikuluma Švedske, njemačke savezne pokrajine Baden-Württemberg i Hrvatske, iznijeli su prof. dr. sc. Ana Thea Filipović i doc. dr. sc. Denis Barić. Izlagači su nas upoznali s interkulturalnom dimenzijom kurikuluma navedenih zemalja. Istaknuta je kombinacija učenja o religiji i učenja od religije. Također je naglašena dimenzija uvažavanje drugih religija i kultura, kao i da vjeronaučni kurikulum govori o kritici religije.

Četvrto predavanje prijepodnevnog dijela: Religijska dimenzija interkulturalnog odgoja i obrazovanja u srednjoškolskom odgojno-obrazovnom sustavu u RH, održao je Tomislav Šegina. Upoznali smo se s interkulturalnom dimenzijom kurikuluma pravoslavnog, islamskog i katoličkog vjeronauka gdje smo vidjeli da katolički vjeronauk prednjači u postotku sa interkulturalnim sadržajem u svojem kurikulumu. Jednako tako Šegina nas je upoznao i s interkulturalnom dimenzijom unutar kurikuluma drugih predmeta kao što je Etika, Povijest, Geografija, Filozofija, Sociologija, Psihologija, Politika i Gospodarstvo te Građanski odgoj i obrazovanje. U Šeginom istraživanju, spomenuti predmeti imaju vrlo skromne postotke interkulturalnog sadržaja i koji su daleko manji od onoga što nudi sadržaj katoličkog vjeronauka.

Nakon prijepodnevnog dijela predavanja uslijedila su pitanja i rasprava.

 

POSLIJEPODNEVNI DIO

Poslijepodnevni dio koji je moderirao izv. prof. dr. sc. Nenad Malović započeo je predavanjem prof. dr. sc. Janeza Vodičara, ujedno i dekana Teološkog fakulteta u Sloveniji. Održao je predavanje na temu: Religija kao sadržaj u školskom sustavu Republike Slovenije – neophodna za toleranciju, a htjeli bismo je zaobići. Prof. Vodičar nas je upoznao sa situacijom u Sloveniji gdje se vrlo strogo drži do odijeljenosti Crkve i države u toj mjeri da je u Sloveniji onemogućen bilo kakav govor o religiji u javnom prostoru. Također s tim povezano je i to da je znanje o religiji u Sloveniji svedeno na križarske ratove, inkviziciju i napad 11. rujna 2001. Jednako tako u Sloveniji se ne smije pitati za religijsku pripadnost. Zato nam je prof. Vodičar prezentirao sudjelovanje u projektu EDUC8 koji je interdisciplinarni projekt konceptualiziran tako da se kroz religijsko obrazovanje izgradi i odgoji u učenicima otpor spram radikalizacije i polarizacije. Ono što je važno naglasiti je da bez religijskog obrazovanja radikalizaciji dopuštamo da se rasplamsa upravo na marginama društva.

Drugo predavanje poslijepodnevnog dijela održala je prof. dr. sc. Edina Vejo pod naslovom: Bosanskohercegovački prilog međureligijskom i interkulturalnom dijalogu. Prof. Vejo je progovorila o dijalogu između Europe i islama. Inzistirala je na višeznačnosti kao instinskom procesu novih interpretacija. Islam, kako kaže prof. Vejo, se u Europi ne smije pretvoriti u političku kategoriju. Povijest je, između ostaloga, i povijest krize identiteta koji danas prolazi i sam islam u Europi. Stoga odnos prema obrazovanju treba usmjeriti na način da se prepozna funkcionalna perspektiva islamskog obrazovanja.

Treće predavanje poslijepodnevnog dijela održao je  prof. dr. sc. Juro Zečević-Božić pod naslovom: Značaj i mogućnosti interkonfesionalne suradnje u izvođenju nastave konfesionalnog vjeronauka. Prof. Zečević je istaknuo važnost poštivanja vlastitog identiteta i omogućavanje drugima da poštuju i vole vlastiti identitet. Primjer suradnje je škola međureligijske duhovnosti u Remetama.

Posljednje predavanje poslijepodnevnog dijela i ujedno cijele konferencije su održale Marija Jurišić i prof. dr. sc. Ružica Razum, voditeljica projekta na temu: Religijska dimenzija interkulturalnog obrazovanja. Istaknut je pojačan interes europskih dokumenata spram religijskog obrazovanja, potaknut, na žalost terorističkim napadima. Naglasak je na pitanjima: Zašto je religija najednom postala važna unutar europskih dokumenata? Koliko su hrvatski dokumenti usklađeni s europskom politikom interkulturalnog obrazovanja? Također pitanje: Što podrazumijevamo pod religijskom dimenzijom interkulturalnoga obrazovanja? S tim u vezi naglašena je religijska dimenzija društvenog angažmana i poticanje uzajamne svijesti. Tri su temeljna cilja: odgoj za toleranciju, reciprocitet i odgoj za građansko mišljenje. Nije samo naglasak na nužno poučavanje znanja o religiji, nego i na stavovima i vještinama, odnosno jeziku religije u kojem se ona manifestira. Problematiziralo se također koliko naše religijsko obrazovanje doprinosi interkulturalnosti? kao i koliko drugi dokumenti, znanstvena zajednica i obrazovanje pridaju važnosti o nužnoj religijskoj dimenziji interkulturalnoga obrazovanja. To je ono što, smatraju predavači, nedostaje i gdje upravo kada se govori o interkulturalnosti religijska dimenzija biva zanemarena.

U ulozi prevoditelja bili su: prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, prof. dr. sc. Ana Thea Filipović i izv. prof. dr. sc. Nenad Malović. Konferencija je okupila inozemne i domaće znanstvenike koji su održali izlaganje u tri dijela: jutarnji, prijepodnevni i popodnevni dio. Službeni jezici konferencije bili su njemački, engleski i hrvatski jezik te mogućnost praćenja uživo i online verziji.

U narednom razdoblju očekuje se dvojezični e-zbornik koji će objaviti radove izlagača s konferencije.

Programski odbor konferencije: prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, dr. sc. Marianna Komáromi, prof. dr. sc. Hans Mendl, prof. dr. sc. Ružica Razum, prof. dr. sc. Edina Vejo.

Organizacijski odbor konferencije: Marija Jurišić, izv. prof. dr. sc. Nenad Malović, prof. dr. sc. Janez Vodičar, dr. sc. Kristina Vujica.