U izdanju „Glasa Koncila“ objavljena je nova knjiga doc. dr. sc. s. Valerije Kovač „Mjesto slike u govoru vjere. Povijest – teologija – primjeri“.

U uvodnome dijelu autorica Kovač navodi nekoliko razloga koji su je motivirali da se posveti proučavanju značenja umjetničke slike unutar raznolikoga govora vjere.

Gledano kroz povijest kršćanstva, umjetničke slike su neodvojive od prakse i interpretacije vjere. Međutim, refleksija o mjestu i važnosti tih slika nije se razvila proporcionalno njihovoj raširenosti i funkcijama. K tome, umjetničke slike obično se nisu uzimale ni kao referentni izvori za teologiju kojima bi se upotpunilo jezično i pojmovno razumijevanje vjere. Emancipacija moderne umjetnosti od vjerskoga života i crkvenoga autoriteta dodatno je otežala teološko vrednovanje umjetničkih slika, a tome nepovoljnom odnosu umjetnosti i vjere pridonijela je ponekad i sama teologija. Ipak, suvremeno zanimanje za slikovni prikaz u društvenim, kulturnim i misaonim kretanjima potaknulo je teologiju da se sustavnije bavi slikom i s njom povezanim pitanjima u kontekstu refleksije vjere.

U prvom dijelu s naslovom: »Slike u kršćanstvu – povijesnoteološki naglasci« dr. Kovač prati mjesto slike kroz povijest kršćanstva te ga dopunja određenim sustavnoteološkim temama i autorima. Autorica predstavlja četiri glavna načina uporabe slika u govoru vjere, koji su se zadržali više ili manje sve do danas: slike u funkciji poučavanja u vjeri, slike za kult, slike za pobožnost i meditaciju te slike kao umjetnička djela. Autorica u tome dijelu predstavlja i teološke – kristološkoinkarnacijske i teološkoantrpološke argumente u prilog mogućnosti slika u kršćanstvu. Konačno pristupa pitanju odnosa slike i navještene riječi s jedne strane te odnosa slike i sakramenata s druge strane –u povijesti kršćanstva to su bila dva najčešća „medija“ s kojima su se slike u praksi povezivale.

Drugo poglavlje »Suvremeni teološki pristupi slici« posvećeno je predstavljanju i vrednovanju interpretacije slike dva odabrana suvremena teologa. Prvi je fundamentalni teolog Alex Stock koji je u jedanaest svezaka i na više tisuća stranica izradio svoje monumentalno djelo Poetische Dogmatik i time na svoj način predstavio bogato slikovno prikazivanje sadržaja vjere. Peter Hofmann drugi je fundamentalni teolog, koji slikama daje nezamjenjivu vrijednost i ističe njihov izražajni potencijal koji se ne može potpuno prevesti u riječi. Traga za „pravom slikom“ (vera icon), koja vodi do životne preobrazbe onoga koji je s vjerom promatra.

»Interpretacija vjere u raznolikosti slikovnih prikazivanja« tema je trećega poglavlja. Kroz povijesni i teološki put promišljanja mjesta slike u govoru vjere postalo je jasno da nije dovoljno razmišljati samo »apstraktno« o slici i da nije moguće zadržati se samo na teorijskom promišljanju slike. Autorica Kovač svoj pristup slikama opisuje kao teološku meditaciju, jer je to jedan od načina da se na osoban način stupi u interakciju sa slikom i da se otkrije njezina poruka. Ukupno 55 slika različitih autora, autorica je odabrala po osobnoj inspiraciji, ali s ciljem da obuhvati što različitije vjerske motive, načine prikazivanja, stilove, autore i vremena. Ta raznolikost autora, razdoblja, motiva i interpretacija autoricu vodi do zaključka, da je poruka vjere i u svome vizualnom razumijevanju neiscrpna te da se na različite načine može doživljavati, predočivati i aktualizirati u svakome vremenu i kod svakoga autora.