Molitva uz paljenje prve adventske svijeće

Približuje se vaše otkupljenje (Lk 2,25-28.34-36)

U sklopu pastoralnog programa na Katoličkome bogoslovnom fakultetu tijekom Došašća, u ponedjeljak, 2. prosinca 2024. godine održan je kratki molitveno-meditativni program. Molitvu je predvodio Karlo Šimek, mag. theol. i mag. psyh. uz paljenje prve adventske svijeće oko koje su se okupili profesori, studenti i djelatnici Fakulteta.

Iz razmatranja:

Biblijska čitanja prve nedjelje došašća nove liturgijske godine koja sada započinje prožeta su eshatološkom perspektivom. Njihov osnovni sadržaj je poziv na budnost. Isusov govor zapravo cilja na sada, sadašnje vrijeme kao vrijeme budnosti. (…)

Poziv na budnost i molitvu skreće pozornost učenika i primatelja evanđelja na njihovo današnje vrijeme. Isus traži od učenika da razmišljaju o sebi, da paze na sebe, da obrate pozornost na sebe. Korijen budnosti je u tom odnosu pažnje i dijaloga, odnosa kritičnosti prema sebi. Suprotan stav je da se prepuštamo životu, da ne obraćamo pažnju na sebe, da ne brinemo o sebi. Koliki je rizik? Luka govori o težini srca (21,34). Kako to možemo prevesti? Težina srca uključuje nerad i lijenost, dosadu i osjećaj nemoći, povlačenje u sebe, sužavanje vidika, defetistički stav i rezignaciju i želju da se pobjegne od stvarnosti putevima omamljenosti i otuđenja.

I vjernici poznaju strah zbog gubitka puta, zbunjenost, dezorijentiranost; oni također poznaju paralizirajući strah koji ne dopušta napredak; vjernici poznaju tjeskobno iščekivanje onoga što se mora dogoditi u vlastitom životu, društvu i povijesti čovječanstva, iščekivanje koje stvara nesigurnost i neizvjesnost, ali vjeruju kako je onkraj svih vidljivih, ponekad teških i prijelomnih događaja, Božja providnost koja ravna svime. Evo dakle značenja Isusova srdačnog poziva na budnost: to nije moralni poticaj, nego čin koji čovjeka vraća njemu samome, njegovoj biti i njegovom pozivu stavljajući ga u odnos s Gospodinom.