U petak 10. lipnja u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu održan je međunarodni znanstveni skup s temom „Komunikacija istine u post-globalnom svijetu“. Znanstveni skup organizirali su profesori s Katedre za fundamentalnu teologiju i Katedre za filozofiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u suorganizaciji s Katedrama za filozofiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Teološkog fakulteta Univerze v Ljubljani.

Nakon pozdrava prof. dr. sc. Josipa Šimunovića, dekana KBF-a u Zagrebu, dr. sc. Jakova Rađe, ravnatelja Nadbiskupijskog pastoralnog instituta i doc. dr. sc. Branka Murića, prodekana za znanost i međunarodnu suradnju KBF-a u Zagrebu, uslijedio je radni dio simpozija. Prva četiri predavanja pod zajedničkom temom „Post-globalizacija“ moderirala je doc. dr. sc. Iva Mršić Felbar.

Prvo predavanje pod naslovom „Post-globalizacija i kultura: neki izazovi i prilike“ na engleskom jeziku održala je doc. dr. sc. Mateja Pevec Rozman s Teološkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. U svojem izlaganju doc. Pevec Rozman naglasila je da je globalizacija proces koji se tiče svakoga od nas, te da uz neke prednosti globalizacije primjećujemo i nedostatke tog procesa, kao na primjer velike podjele između bogatih i siromašnih. Dalje je predavačica opisala pojam „post-glogalizacije“ kao vrijeme stagnacije same globalizacije u kojemu jača individualizam i nepovjerenje prema institucijama, a do izražaja dolazi egoizam te se naglasak stavlja na osobni doživljaj i vlastite osjećaje čime se osiromašuje životni smisao. Jedna od posljedica globalizacije je i relativizam u kojem je sve znanje relativno te nedostaju apsolutne vrijednosti i istine. Stoga se s pravom može postaviti pitanje, ako je sve relativno, gdje je istina? Predavačica je svoje izlaganje završila konstatacijom da nema potpunog relativizma i da praznine nastale globalizacijom i post-globalizacijom postavljaju pred nas mnoga pitanja, ali i mogućnosti za bolje osmišljavanje ljudskog dostojanstva. Post-globalizacija potiče čovjeka da se oslobodi vlastitog doživljaja i otvori za druge, te bude posvećen dobru i u službi dobra.

Drugo predavanje pod naslovom „Post-globalizacija u napetosti između globalizacije odozgo i globalizacije odozdo“ pripremili su doc. dr. sc. Ivan Dodlek i izv. prof. dr. sc. Nenad Malović sa zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Doc. dr. sc. Dodlek je predavanje započeo promišljanjem o aktualnosti globalizacije, te rekao da ne možemo govoriti o deglobalizaciji, ali na temelju regionalizacije i promišljanja o ekološkoj svijesti, možemo prepoznati usporenje globalizacije i proces post-globalizacije. Govoreći o globalizaciji odozgo rekao je da se radi o hiperglobalizaciji koja se razvija umrežavanjem i ujedinjavanjem putem globalizacijskih institucija i struktura, dok je globalizacija odozdo pokret alterglobalista koji nastoje ublažiti negativne posljedice globalizacije, a vode se dinamičnim načelom koncenzusa i društvenog pregovaranja.

Treće predavanje pod naslovom „Slike svijeta u post-truth vremenu“ održao je izv. prof. dr. sc. Pavle Mijović sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu. Na početku predavanja izv. prof. dr. sc. Mijović je objasnio pojam „post truth“ koji se službeno spominje od 2016. godine iako je kao koncept primijećen i ranije. Pojam „post-truth“ opisuje vrijeme u kojem je pojam istine postao nevažan. U tom „vremenu nakon istine“ okolnosti i činjenice manje su bitne, a dominiraju vlastiti emotivni doživljaji. Iako je sam pojam „post-truth“ recentan, predavač je nastavio svoje predavanje prepoznavanjem spomenutog pojma ili barem njegovog nagovještaja u povijesti filozofije i povijesti filozofskih ideja.

Četvrto predavanje pod naslovom „Istina u doba digitalnih medija?“ održao je prof. dr. sc. Danijel Labaš, pročelnik Odjela za komunikologiju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Predavač je započeo svoje predavanje sa sviješću da se pitanje o istini ponavlja i ne mijenja se i postoji svijest da je do istine teško doći. Potraga za istinom danas se intenzivirala, novinari istinu traže na svoj način, filozofi opet na svoj. Primjećuje se razlika između razumske spoznaje istine i osobne spoznaje istine. Prof. dr. sc. Labaš se pitao je li moguće u novinarstvu, u kojem vlada pravilo prvog i najbržeg, doći do istine? Čini se da da više nitko nema vremena za spoznaju i istinu, već samo konzumiramo naslove koji ustvari ne donose duboku istinu. Izgleda da digitalnog čovjeka današnjice opisuju riječi „Dijelim, dakle jesam“. Prisutnost u digitalnim medijima obilježena je vlastitim osjećajima, pa se s pravom možemo pitati što je istina u digitalnom svijetu i tko sam ja kada sam on-line? Predavač je dalje naveo nekoliko uvjerenja: koncept objektivne istine je u krizi, ali koliko smo svi za to odgovorni? Vijest je istinita ili nije vijest, a istina je temelj novinarstva. Publika, svi mi, živimo s medijima, nismo samo korisnici već i proizvođači digitalnih medija, ali i konzumenti pa je i na nama odgovornost za istinu u ovom vremenu post-istine. Svoje predavanje prof. dr. sc. Labaš je završio pitanjem bojimo li se mi sami istine? Budući da nositelji istine često ubijani i da na nositelje istine mnogi prijeko gledaju, možemo reći da postoji strah od istine u našem društvu. Tako istina postaje nešto za uski krug onih koji se međusobno vole i poštuju, dok mediji više od cijele istine preferiraju djeliće istine i beznačajnosti. Na kraju je predavač izrazio svoje uvjerenje da svi možemo nešto promijeniti ili pridonijeti traženju istine u digitalnim medijima ako se medijski opismenimo.

Nakon rasprave i odmora, uslijedio je drugi niz od tri predavanja pod zajedničkom temom „Istina“, a kojim je moderirala izv. prof. dr. sc. Nedjeljka s. Valerija Kovač.

Prvo predavanje iz drugog niza pod naslovom „Razumijevanje istine kod Augustina i Tome Akvinskog“ prezentirali su izv. prof. dr. sc. Danijel Tolvajčić i izv. prof. dr. sc. Alojz Ćubelić sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Izv. prof. dr. sc. Tolvajčić je primijetio da nakon prvog niza predavanja iz post-modernizma prelazimo u visoku skolastiku, te da će se baviti pitanjem razumijevanja istine u povijesti i odnosa tih povijesnih koncepata danas. Svrha života kod Augustina je sreća po mudrosti uz posjedovanje istine po ljubavi, a iz tog nastojanja razum nipošto nije isključen. Augustin drži da filozofirati znači ljubiti Boga. Koja je prva istina u području ljudskog postojanja i kako doći do nje? Augustin kaže da ne može sumnjati da sumnja, pa ako postoji sumnja, onda postoji i istina, a istina je ono što jest. Kod Tome Akvinskog teorija istine unutar bića je analogan pojam, ne koristi se jednako za sva bića. Istina za Akvinca je podudaranje stvari i uma. U nastavku izlaganja izv. prof. dr. sc. Ćubelić je objasnio sljedeće tri teze: otklon od istine, otklon od metafizike i otklon od Boga.

Drugo predavanje iz drugog niza pod naslovom „Istina moderniteta –Kantovo i Heideggerovo poimanje istine“ održao je izv. prof. dr. sc. Boško Pešić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. U uvodnim napomenama predavač je istaknuo da je problem istine neodvojiv od pojmova bitka, bivanja i privida, te je objasnio spomenute pojmove. Istina predstavlja bit bitka, a dobiva se teorijom slaganja ili podudaranja stvari. Kod Platona i Aristotela istina ima ontološki status. Za Kanta istina je u formalnom pogledu slaganje s osvjedočenjem ili uvjerenjem i načelo je svakog logičkog rasuđivanja. Promišljajući o transcendentalnoj logici u kojoj je istina opći kriterij predavač je svrnu pozornost na transcendentalnost istine koja od istinitog govora ide prema govoru istine. Svoje izlaganje predavač je nastavio objašnjavajući pojam istine hod Heideggera koji zastupa tezu da istina pripada biti bitka.

Treće predavanje iz drugog niza pod naslovom „Jedan Bog – tri monoteističke religije – jedna ili tri istine?“ održao je doc. dr. sc. Tomislav Kovač sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doc. dr. sc. Kovač je u svojem predavanju nastojao objasniti pojam Boga kod Židova, kršćana i muslimana. Muslimansko poimanje Boga pod utjecajem je kršćanstva i neoplatonizma. Alah je jedan u sebi, neprobojan, zatvoren, čvrst. Predavač je istaknu da je između ove tri religije dolazilo do sukoba upravo zbog međusobnog nepoštivanje pojma o Bogu. Nakon povijesnih sukoba u 20. stoljeću dolazi do potrage za onim što spaja ove tri religije, pa se dolazi do pojma „ abrahamske duhovne baštine“. Predavač je istaknuo pojavu mimetičkog sukoba među spomenutim religijama u nadmetanju i nametanju, te hermeneutički zaokret koji se temelji na objektivnim dostignućima ljudske spoznaje. Svoje izlaganje doc. dr. sc. Kovač je zaključio pitanjem je su li ove tri istine toliko različite između sebe ili su dio jedne istine? Istina u sebi krije dinamiku trojnog otkrivanja, te treba biti uporište, čvrsti temelj, ali i otkriće koje se ne daje jednom za uvijek. Čini se da važnije od posjedovanja istine, živjeti u istini koja je vezana uz ljubav i nije isključiva, te poziva na poniznost.

Nakon rasprave i odmora, uslijedio je treći niz od tri predavanja pod zajedničkom temom „Komunikacija“, kojim je moderirao izv. prof. dr. sc. Danijel Tolvajčić.

Prvo predavanje iz trećeg niza pod naslovom „Uloga imaginacije u komunikaciji istine u postglobalnoj kulturi“ održao je dr. sc. Jakov Rađa sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Svoje predavanje dr. sc. Rađa je započeo problematizirajući na sadržaje vjere, već raspoloživost za vjeru, te izbio potrebu za pastoralom raspoloživosti koji ima za cilj buđenje za želju. Tu dolazi do izražaja potreba za imaginacijom koju treba ispuniti Božjom objavom koja opet treba dotaknuti imaginaciju subjekta. Predavač je naveo proročko djelovanje koje je u Bibliji opisano upravo preko slika. Slike i simboli otkrivaju što je ontološki istinito. Imaginacija bi trebala pomoći vjeri u poimanju objekta vjere i u vanjskom svjedočenju. Vjernike bi trebalo pozvati ne toliko na poučavanje, koliko na zamišljanje, dozivanje. Predavač vidi potrebu da se manje izlaže, a više evocira, te zaključuje da vjera spašava imaginaciju, a imaginacija pomaže vjeri.

Drugo predavanje iz trećeg niza pod naslovom „Svjedočenje kao komunikacija istine vjere“ održao je doc. dr. sc. Branko Murić sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Doc. dr. sc. Murić je istaknuo da je treći i završni niz predavanja osmišljen kao triptih koji se sastoji od imaginacije, kontemplacije i antropologije svjedočanstva. Nastavio je govoriti o komunikaciji kao temeljnom antropološkom činu i jezičnosti samog svjedočanstva kroz tri semantička značenja svjedočenja. Između ostaloga predavač je spomenuo i semantički nihilizam u kojem jezik više nije kuća bitka, te posljedice koje iz toga proizlaze. Ističući da digitalno vodi u dematerijalizaciju, primjećujemo pojavu duhovnosti bez materijalnosti, a mreža postaje transcendentalnost igre. Predavač je svoje izlaganje završio pitanjem hoće li se smisao poruke izgubiti u digitalnom svijetu?

Treće predavanje iz trećeg niza pod naslovom „Umijeće kontemplacije kao način komuniciranja istine“ održala je doc. dr. sc. Nataša Govekar, slovenska teologinja koja je na čelu Teološko-pastoralnog odjela Dikasterija za komunikaciju u Vatikanu.

U svojem izlaganju na engleskom jeziku predavačica se osvrnula na Poruku pape Franje za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije iz 2018. godine. Pita se zajedno s papom Franjom što je to lažno u „lažnim vijestima“, te na tragu papinog promišljanja o tragediji dezinformiranja ponavlja lažne vijesti vode jedino prema širenju arogancije i mržnje, pa možemo zaključiti da nema bezopasne dezinformacije. Predavačica je stavila naglasak na ponovno otkrivanje istine u njezinoj najdubljoj dimenziji, jer kao što znamo, istina je ta koja oslobađa. Istina ima simbol svjetla i očituje se u ljepoti, a pomoć u potrazi za istinom i pomoć za življenje istine nalazimo već sada u kontemplaciji eshatona.

 

Luka Slijepčević