Posredstvom CEEPUS mreže u četvrtak 9. lipnja 2022. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održana je bioetička znanstvena radionica „Bioethical Issues in the European Union“. U radionici su kao predavači sudjelovali izv. prof. dr. sc. Ivica Kelam s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,  doc. dr. sc. Elena Ignovska s Pravnoga fakulteta Sveučilišta svetih Ćirila i Metoda u Skoplju, izv. prof. dr. sc. Roman Globokar s Teološkoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i prof. dr. sc. Sigrid Mueller s Katoličkoga teološkog fakulteta Sveučilišta u Beču. Živim diskusijama nakon predavanja pridružio se i pročelnik Katedre moralne teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić, a svemu su nazočili i profesori i doktorandi s različitih hrvatskih sveučilišta, bilo uživo bilo na daljinu.  

Na samome početku pozdravne govore uputili su prof. dr. sc. Tonči Matulić i doc. dr. sc. Branko Murić, prodekan za znanost Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvo predavanje pod naslovom „Regulating New Gene Editing Techniques in the EU“ održao je prof. dr. sc. Ivica Kelam. Prof. Kelam osvrnuo se na presudu Europskog suda pravde od 25. srpnja 2018. godine prema kojoj se nove genske tehnike (NGTNew Genomic Techniques) poput CRISPR- Cas9 također smatraju genetskim inženjerstvom te se svi organizmi nastali posredstvom ovih tehnika (svaki oblik mutageneze i cisgeneze) trebaju smatrati genetski modificiranim organizmima i kao takvi podlijegati odredbama europske direktive o GMO iz 2001. godine. Problem koji je prof. Kelam istaknuo je pitanje je li znanost bila ključna za donošenje ovakve odluke budući da zagovornici novih biotehnologija ističu kako je u ovoj presudi Europskog suda pravde izostalo znanstveno utemeljeno mišljenje koje bi, prema njihovu mišljenju, trebalo dovesti do promjene zakonskoga okvira u smjeru ublažavanja regulacije EU u vezi s genskim tehnikama, a sve kako bi europska poljoprivreda mogla biti konkurentna u svjetskim razmjerima. U raspravi koja je uslijedila istaknuto je kako još nemamo čvrste znanstvene podatke o tome koliko su i jesu li uopće nove tehnike opasnije od starih tehnika te kako se novim zakonskim okvirom želi olakšati put biotehnološkim kompanijama koje vrlo snažno lobiraju u okviru Europske komisije za koju je poznato da njezini članovi nisu demokratski izabrani pa posljedično niti nemaju izravnu političku odgovornost. S druge strane Europski parlament kao jedino demokratski izabrano tijelo u EU protivi se novim odredbama o stavljanju na tržište genetski modificiranih biljaka za hranu i hranu za životinje dobivenu od takvih biljaka.

Doc. dr. sc. Elena Ignovska istaknula je problem obaveznoga cijepljenja protiv bolesti COVID-19 kao vrlo važno bioetičko pitanje u EU. U svome predavanju pod naslovom „Mandatory Vaccination against Covid-19 in Europe: Challenging Bioethics, Human Rights, and Duties“ naglasila je nužnost međunarodnog i interdisciplinarnog pristupa medicine, epidemiologije, bioetike i bioprava u nošenju s pandemijom bolesti COVID-19. Dileme s kojima se u početku trebalo suočiti, prema mišljenju dr. Ignovske, bile su ubrzani razvoj cjepiva, jednakost i pravednost u distribuciji cjepiva, obvezatno ili dobrovoljno cijepljenje temeljeno na informiranom pristanku te zabrane i restrikcije za necijepljene, koje možebitno zadiru u njihova ljudska prava. Osobito je istaknula pitanja vezana uz etičke i pravne aspekte obvezatnog cijepljenja. S obzirom na ispreplitanje pitanja ljudskih prava i bioetike u temeljnim europskim dokumentima kao što su Europska povelja o ljudskim pravima, Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine ili tzv. Konvencija iz Ovieda i Povelje o temeljnim pravima u Europskoj Uniji, dr. Ignovska naglasak stavlja na načelo autonomije s kojim su usko povezani slobodni i informirani pristanak i liječnička tajna i zaštita zdravstvenih podataka. U tom smislu, ostaje pitanje kako izbalansirati restrikcije i ograničenja vezana uz očuvanje zdravlja zajednice kao zajedničke odgovornosti i informiranog pristanka kao intrinzičnog prava na privatnost u kontekstu pojedinačnih ljudskih prava budući da bi u određenim situacijama individualna prava mogla biti ograničena ukoliko su ugrožena prava drugih ljudi. U raspravi koja je uslijedila dotaknulo se i problema prepoznavanja istinitih informacija kako bi se donio informirani pristanak, dok je prof. Matulić naglasio kako nas radikalni individualizam odvlači od borbe za zajedničarsko dobro, a dovođenje u pitanje obvezatnosti medicinski dokazanih cjepiva u dječjoj dobi dovodi do rizika vraćanja već istrijebljenih zaraznih bolesti. Vezano uz pitanje obvezatnoga cijepljenja protiv bolesti COVID-19, prof. dr. sc. Sigrid Mueller istaknula je kako primjećuje veću pobunu u zemljama s autoritarnom prošlošću, vjerojatno zbog trauma iz starih sustava, dok su u Austriji ljudi pristali cijepiti se kako bi nastavili živjeti slobodno i kako bi to omogućili onima koji se iz zdravstvenih razloga ne mogu cijepiti. Dr. Ignevska, pak, smatra kako obvezna imunizacija ugrožava autonomnu ljudsku slobodu.

Predavanje naslovljeno „Debate on Euthanasia in Slovenia in the Context of Changes in Other European Countries“ održao je prof. dr. sc. Roman Globokar. U fokus je također stavio problem koncepta autonomije postavljajući pitanja o tome što današnji čovjek podrazumijeva pod autonomijom, može li osoba donijeti autonomnu odluku u vezi sa završetkom života i koja je uloga religije u donošenju autonomnih odluka. Prof. Globokar smatra problematičnim prijedlog novoga Zakona o asistiranom dobrovoljnom prekidu života, koji je iznesen u listopadu 2021. godine od strane društva Srebrna nit, a koji bi omogućio odluku o asistiranom samoubojstvu i, u iznimnim slučajevima, eutanaziji. Svrha ovakvoga zakona bila bi omogućiti pacijentu koji pati od neizdrživih, ireverzibilnih bolova dostojanstvenu, mirnu i bezbolnu smrt bez proceduralnih smetnji i kočenja, a temeljeno na neovisnoj i dobro informiranoj pacijentovoj odluci. Dakle, temeljna načela za novu zakonsku regulativu bila bi poštivanje osobne autonomije, načelo zaštite prava na jednakost i načelo poštivanja osobe i dostojanstva pacijenta. U tom smislu, jedno od ključnih pitanja bilo bi je li ljudsko dostojanstvo intrinzično ili ovisi o osobnoj odluci, odnosno vlastitom osjećaju slobode, kao i problem prethodnih uputa i želja pacijenata s progresivnom demencijom, koji naknadno izražavaju želju za životom, makar i u tim promijenjenim okolnostima.

Na raspravu o ovoj temi nadovezalo se i sljedeće i posljednje predavanje prof. dr. sc. Sigrid Mueller koja je predstavila situaciju u Austriji vezano uz etičke izazove austrijskog zakona o asistiranom samoubojstvu. Prof. Mueller istaknula je kako je austrijski zakon o asistiranom samoubojstvu prebrzo donesen i to bez istinske javne rasprave. Prema „Federal Act on the Establishment of Living Wills“ koji je donesen 1. siječnja 2022. godine, ako netko odbije asistirati eutanaziju neće biti kazneno progonjen, ali sasvim su očigledne moguće zloporabe u vezi s patnjom i percepcijom patnje. Prof. Mueller smatra da bi akti trebali biti barem strogo proceduralno određeni, a ne primjenjivani s obzirom na stupanj ljudske patnje, koji može biti vrlo individualno doživljen. S obzirom da su koncepti na kojima se temelji novi zakon ljudsko dostojanstvo i autonomija, ponovno se postavilo pitanje problematičnosti razumijevanja autonomije. U diskusiji koja je uslijedila prof. Globokar istaknuo je životni primjer jednoga srednjoškolca s poteškoćama, koji se osjetio ugroženim navedenim prijedlogom slovenskoga zakona jer su kriteriji takvi da ga negiraju kao osobu s dostojanstvom i autonomijom. Prof. Matulić je s druge strane naglasio kako je u novim prijedlozima Zakona o asistiranom samoubojstvu argument „neizlječive bolesti“ vrlo loš jer se, s obzirom na napredak medicine, možemo legitimno pitati što je neizlječiva bolest u 21. stoljeću.

 

Anamarija Jukić-Ivandić