Održan okrugli stol prigodom obilježavanja 25. obljetnice smrti prof. dr. sc. Ane Gabrijele Šabić
Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održan je 5. studenoga 2025. godine Okrugli stol u povodu obilježavanja 25. obljetnice smrti prof. dr. sc. Ane Gabrijele Šabić, profesorice na nekadašnjem Katehetskom institutu (KI) ovoga fakulteta. Ovaj događaj upriličio je Institut religijskih znanosti KBF-a. Okrugli stol započeo je u 17 sati, a njegov je moderator bio izv. prof. dr. sc. Ivan Dodlek, s Katedre filozofije KBF-a.
Na početku susreta moderator je predvodio prigodnu molitvu uz tekst iz jednog od katekizama čiji su urednici prof. dr. sc. fra Josip Baričević i prof. dr. sc. Ana Gabrijela Šabić. Nakon molitve skup je pozdravio dekan KBF-a prof. dr. sc. Mario Cifrak, zahvalivši organizatorima i sudionicima na angažmanu oko ovog vrijednog događaja.
Prije početka kraćih izlaganja četvero sudionika, moderator Dodlek podsjetio je nazočne na lik i djelo prof. Šabić, ističući neke glavne podatke iz njezina životopisa, a osobito one značajne za njezino znanstveno i nastavno djelovanje. Prof. Šabić je 1974. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila dodiplomski studij na Odsjeku za kroatistiku te studij na Odsjeku za komparativnu književnost. U to isto vrijeme dolazi i u centar Kršćanska sadašnjost u kojemu do 1979. godine djeluje kao lektorica i urednica u ‘Pastoralno-katehetskoj službi’ (PAKS). Na Filozofskom fakultetu uskoro završava magistarski studij, a na KBF-u studira na Katehetskom institutu. Ovi studiji omogućit će joj skladno povezivanje znanja i iskustva vjere, te kulture i književnosti, što će biti ključno za njezino buduće djelovanje.
Moderator Dodlek potom je istaknuo da je prof. Šabić djelovala u nizu važnih ustanova i inicijativa na crkvenom i društveno-kulturnom planu. U postkoncilskim traženjima Crkve u Hrvata u vremenu komunizma njezino je djelovanje bilo osobito vrijedno i na znanstvenoj i na stručnoj razini. Djelovala je u Katehetskim ljetnim i zimskim školama, te na Teološko-pastoralnom tjednu. U isto vrijeme djeluje i u Metodičkoj sekciji Hrvatskog filološkog društva. Bila je članica Katehetskog vijeća pri Biskupskoj konferenciji od 1989. do 1993. godine. Upravo u tome razdoblju pripreman je ‘Plan i program katoličkog vjerskog odgoja i obrazovanja u srednjoj školi’ (objavljen 1991. godine), a prof. Šabić pritom je dala nemjerljiv doprinos. Sličan je angažman ostvarila i pri izradi ‘Prijedloga novoga Plana i programa katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi’ (1997./1998.) koji je ostvarivala Katehetska radna ekipa “Symbolon“, čija je suutemeljiteljica bila upravo prof. Šabić. Najsnažniji trag na KBF-u ostavila je kao dugogodišnja nastavnica na njegovu KI-u, i to najprije kao vanjska suradnica, a potom i kao stalna nastavnica.
Prvi sudionik Okruglog stola sa kraćim izlaganjem bio je umirovljeni profesor KBF-a u Zagrebu dr. sc. Đuro Zalar. On je prije svega istaknuo osobite zasluge Ane Gabrijele Šabić u znanstvenim i stručnim teološko-katehetskim skupovima njezina vremena, kao i važnost njezinih predavanja iz područja metodike religioznog odgoja i obrazovanja, te književnog odgoja i obrazovanja. To je oplemenilo djelovanje KI u naznačenom periodu, ali je pridonijelo i njegovu ugledu u Europi. Šabić je pridonijela znanstvenom preustroju naših kateheta i vjeroučitelja. Prof. Zalar potom je istaknuo važnost njezina djelovanja na novim katekizmima u okviru skupine “Symbolon“. Njezina originalnost osobito se očitovala u stvaranju katekizama, a posebno katekizama Snagom Duha i Put u slobodu. Šabić je bila i prva žena profesorica među profesorima na KI-u KBF-a. Kao takva bila je osvježenje za fakultetsku zajednicu. Revno je, te jasno i precizno izvršavala povjerene joj zadatke. Odlikovala ju je pristojnost u ophođenju, ali i odvažnost. Bila je osoba čvrste i široke naobrazbe, i književne i teološke. Odlikovala se i radinošću i ustrajnošću. Prisjetio se prof. Zalar i jednog posebnog događaja prilikom povratka autom iz Odre u Zagreb jednog tmurnog jesenskog dana. Na predviđeni katehetski susret u Odri toga dana došla je samo prof. Šabić i s time pokazala neslomljivu brigu za posao i ustrajnost.
Nakon što je moderator skupa pročitao tekst o jednoj pjesničkoj slici iz katekizma Pođimo zajedno, urednika Baričević i Šabić, nastupio je drugi sudionik, doc. dr. sc. Ivan Majić s Katedre Religijske pedagogije i katehetike KBF-a. Ponajprije je istaknuo da je prof. Šabić u svoje vrijeme predavala kolegije koje on sada predaje na KBF-u. Istaknuo je činjenicu da je njegovo obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu identično onom prof. Šabić, dok je razlika nazočna u teološkom studiju, budući da je on na KBF-u završio filozofsko-teološki studij. Doc. Majić osobito se osvrnuo na znanstveni doprinos prof. Šabić, ističući da je njezina čitalačka aparatura bila impresivna. Napravio je i poveznicu njihovih znanstvenih i stručnih interesa. I jedno i drugo pokušavaju zakoračiti u interdisciplinarnost. Inspiriraju ih iste stvari, osobito Biblija kao književno djelo. Dodao je da mu je prof. Šabić ostavila jako ugodnu interdisciplinarnu fotelju i teologije i knjiženosti. U njenim tekstovima osjeća se ambijent obilježen različitim znanostima. Ona je bila iznimno dobar i teoretičar i praktičar. Vidi se kod nje i teorijska širina i erudicija. Pritom je istaknuo jedan tekst iz njezine knjige Učenik i lirika iz 1991. godine. Šabić je imala izuzetnu čitalačku širinu. Naveo je potom tekst iz 1996. godine prema kojemu Šabić ustaje protiv uskraćivanja tekstova o Isusovoj smrti djeci u predškolskoj dobi. To je osobito važno danas kada živimo u vremenu površnosti i banaliziranosti. Šabić je zahtijevala autentičnosti i aktivan odnos teksta i čitatelja. Potaknut na kraju da istakne oznake ostavštine prof. Šabić, doc. Majić istaknuo je da je doslovna razina ostavštine još jedna neobjavljena knjiga, a figurativna razina odnosi se prije svega na svjedočanstvo znanstvene strasti.
Nakon kratkog moderatorovog navoda teksta iz katekizma Put u slobodu nastupila je treća sudionica Okruglog stola, vjeroučiteljica Ružica Lice. Svoj govor započela je evociranjem glavnih osobina prof. Šabić koja joj je u svoje vrijeme predavala, ističući pritom da je bila osoba tihe i dostojanstvene snage autoriteta. To je proizlazilo iz širine njezina znanja. S tme je uvodila u ono što govori. Znala je uključiti studente u aktivan odnos s tekstom, osobito biblijskim. Unosila je svjetlo u ratne teškoće prve generacije vjeroučitelja. Sjeća se prof. Lice da su studenti tada govorili da je prof. Šabić stroga i zahtjevna. Ali, ta zahtjevnost pokazala se dragocjenom. To je uvodilo u nove vidike i poticalo novi elan. Pomogla je studentima u tome da otkriju što biblijski tekst donosi njima osobno. Omogućila je prepoznavanje lijepe riječi. Osobito je studente poticala da se klone kiča i da prepoznaju estetsku vrijednost. Davala im je novi pogled i elan u otkrivanju novih metodičkih pristupa i kreativnost u tome. Njezini seminari bili su zeleno svjetlo u smislu praktičnog uvoda u to kako u vjeronaučne sate implementirati pouke oko shvaćanja biblijskog teksta. Uvodila ih je u živo shvaćanja i korištenje biblijskog teksta. Prof. Lice osobito je izdvojila poticaj kreativnosti prof. Šabić studentima u prenošenju vjeronaučnih sadržaja budućim učenicima. Pri kraju svog nastupa prof. Lice pročitala je prigodni tekst iz školskog časopisa Zvjezdice djevojčice iz II. razreda o mami, što je ostavilo sasvim poseban dojam u njezinu izlaganju.
Nakon još jednog moderatorovog navoda iz katekizma Put u slobodu, nastupila je dr. sc. Nada Babić. Dobro je poznavala Anu Gabrijelu Šabić na studentskoj, profesionalnoj i osobnoj razini. Bile su dobre prijateljice. Dr. Babić istaknula je činjenicu da je prof. Šabić imala iznimnu snagu. Bila je ‘oštra profesorica s mekim srcem.’ U tome je smislu na sebe ‘navukla’ drugi habitus. Izlagačica se prisjetila i župnika u Sopotu, vlč. Josipa Dumbovića koji je u kvartu u kojemu su obje živjele okupljao pridošle vjernike. Njih su dvije i stanovale u istoj zgradi u Sopotu, a upravo ih je međusobno upoznao župnik i to u vidu čitanja u crkvi. Prisjetila se dr. Babić te zgode koja joj je ostala u živom sjećanju budući da joj je bilo rečeno da će upoznati doktoricu. Misleći da je riječ o doktorici medicine, Babić se začudila nekoj drugoj vrsti doktorice koja je govorila o čitanju i književnosti. Odmah je primijetila da je Šabić samozatajna na osobit način, te izravna u istini. Ova joj je predložila da dođe poučavati Hrvatski jezik na KI KBF-a. Šabić je u to vrijeme objavila Hrvatsku početnicu bez instrumentarija. Pokazala se kao izvrsna profesorica, suradnica i sustručnjakinja. Dr. Babić svjedoči o Šabić kao o odlučnoj profesorici koja je znala naći način da se nešto nauči, te koja zasigurno nikad ne bi pustila neznalicu da predaje vjeronauk.
Osobito je bila hrabra u razdoblju bolesti. Imala je teške glavobolje. Pala je na fakultetu. Bolest se pokazala kao teški karcinom mozga. Nakon toga nije se vratila na fakultet. Prisjetila se izlagačica da se Šabić jako radovala malenoj djeci. Kasnije je otišla u Stubičke toplice. Na kraju su oči gledale, ali nije mogla govoriti. Šabić je imala još jednu sestru. U djetinjstvu je osobito voljela djeda s kojim je jedno vrijeme živjela. Imala je u sebi iskonsku radost, zaključila je dr. Babić.
Nakon ovog izlaganja uslijedili su interventi prisutnih, od kojih se prvi za riječ javio umirovljeni profesor na KBF-u i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj. Kao kolega prof. Šabić, najprije je posvjedočio da je ona bila istinska profesorica, u zvanju docentice. Stanovao je u istom kvartu kao i Šabić. Hoblaj je bio i suradnik župniku u Sopotu. Bio je u dva mandata predstojnik KI-a, a radio je i kao vjeroučitelj u srednjoj školi. Istaknuo je da se lik i djelo Šabić mogu razumjeti samo uz uvažavanje i komplementarno povezivanje važnih teoloških načela o vjeri fides quae creditur i fides qua creditur. Šabić je u prvom redu bila duboka vjernica. To je kod nje bilo komplementarno. Sadržaj i stav vjere kod nje su bili jasno povezani. Poštovala je i živjela i načela: fides quaerens intellectum i fides quaerens educationem. Dr. Hoblaj istaknuo je i njezinu nezamjenjivu ulogu u kreiranju biskupskih smjernica Radosno naviještanje evanđelja i odgoj u vjeri u to vrijeme, a osobito njihova III. dijela. Evocirao je pritom njezinu ukupnu znanstveno-katehetsku ulogu u Crkvi u Hrvata u odnosu na vrijeme kraja komunizma i početka demokratizacije.
Za riječ se javila i prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić. Profesoricu Šabić upoznala je još kao kandidatica. Doživjela ju je kao damu. Kao profesorica bila je zahtjevna. Prisjetila se prof. Mandarić u tome kontekstu kritike prof. Šabić u vezi jednog seminarskog rada koja joj se urezala u sjećanje. S prof. Šabić je radila na KI-u pet godina, a posvjedočila je i o danu u kojem se prof. Šabić srušila zbog bolesti i otišla s KBF-a. Osobit šok prof. Mandarić bio je posjet prof. Šabić u njezinu stanu budući da je zbog posljedica bolesti nije mogla prepoznati. Kasnije su na KBF-u profesorice Mandarić i Razum preuzele sve predmete i od prof. Šabić i od prof. Baričevića.
Nakon prof. Mandarić, o prof. Šabić kratko je posvjedočilo i još nekoliko vjeroučiteljica – njezinih nekadašnjih studentica, koje su posebice istaknule važnost njezina metodičkog umijeća. Moderator Dodlek zahvalio je na kraju svima na dolasku, a druženje je nastavljeno u dvorani uz crkvu sv. Martina, s prigodnim domjenkom.
Nikola Vranješ
