Rođen 19. lipnja 1949. u Rastokima, općina Jastrebarsko, od roditelja Jurja i Slavice, rođ. Jurkovac. Osnovnu školu pohađao je u Petrovini. Klasičnu gimnaziju – Interdijecezansku srednju školu za svećenika u Zagrebu pohađao je od 1964. do 1968., gdje je maturirao 1968. godine.
Filozofsko-teološki studij započeo je 1970.g., a završio i diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 7. ožujka 1975. Svećenički red podijelio mu je papa Pavao VI. 29. lipnja 1975. u Rimu.
Dana 22. studenoga 1995. imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi Štefanje, a 26. veljače 1996. upraviteljem župe Završje Netretićko.
Od 1979. do 1984. studirao je na poslijediplomskom studiju teologije sa specijalizacijom iz duhovnosti na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu.
Magistrirao je 30. travnja 1981. radom iz teologije sa specijalizacijom iz duhovnosti, s naslovom: La vita spirituale nel suo fondamento mariologico negli scritti del Cardinale Luigi Stepinac (“Duhovni život u svom mariološkom temelju u spisima kardinala Alojzija Stepinca”).
Disertacijom Rendere testimonianza alla fede: Vita e programa pastorale del Cardinale Alojzije (Luigi) Stepinac (“Svjedočanstvo za vjeru: život i pastoralni program kardinala Alojzija Stepinca”), izrađenoj pod vodstvom dr. sc. Tomaša ŠPIDLIKA, obranjenoj na raspravi 24. svibnja 1984., postigao je „diplomu doktorata teoloških znanosti sa specijalizacijom u moralnoj teologiji u Republici Hrvatskoj i stečenim akademskim naslovom doktor teoloških znanosti sa specijalizacijom u moralnoj teologiji“.
Nakon odslušanih predavanja i položenih ispita na Fakultetu misiologije Papinskog sveučilišta Urbanijana u Rimu, magistarskim radom La spiritualità apostolica secondo san Giovanni Crisostomo (“Duhovnost poslenika u misijama prema nauci sv. Ivana Zlatoustog”), postigao je 15. ožujka 1982. diplomu „magistra sa specijalizacijom u fundamentalnoj teologiji u Republici Hrvatskoj i stečenim akademskim naslovom magistar teoloških znanosti sa specijalizacijom u fundamentalnoj teologiji“.
Od 1984. do 1987. vršio je službu pastoralnog suradnika u župi sv. Josipa u Zagrebu i radio na oblikovanju Instituta za kršćansku duhovnost, što je rezultiralo molbom Vijeću KBF-a u Zagrebu upućenoj 10. studenoga 1984. “da se pri KBF-u u Zagrebu osnuje Institut za kršćansku duhovnost”.
13. veljače 1985. imenovan je članom Pastoralnog vijeća Zagrebačke nadbiskupije i sudjelovao u radu njegovih sjednica.
Od 1987. do 1991. vršio je službu duhovnika u sjemeništu “Zmajević” u Zadru i na Institutu za kršćansku duhovnost u Remetama predavao kolegije iz teologije i povijesti duhovnosti. Istodobno je bio član Vijeća Institua za kršćansku duhovnost te sudjelovao u njegovu radu.
Nakon “Nihil obstat” zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića 1991. godine, Vijeće KBF-a u Zagrebu je započelo postupak habilitacije pri katedri Pastoralne teologije. Habilitacijski kolokvij održan je 6. svibnja 1992., a nazočili su mu: doc. dr. Josip Ladika, prof. dr. sc. Vladimir Zagorac i prof. dr. sc. Bonaventura Duda pa je i habilitirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu izvornim radom Svećenička pustinja Blaca u obrisima povijesnih činjenica i zrcalu svoga Pravilnika i postao naslovni docent.
Zagrebački nadbiskup kard. Franjo Kuharić imenovao ga je 7. listopada 1991. promicateljem postupka za proglašenje blaženim i svetim zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija kardinala Stepinca a Kongregacija za proglašenje blaženih i svetih u Rimu 14. listopada 1991. imenovala ga je “rimskim postulatorom”, suradnikom Kongregacije s prebivalištem u Rimu.
Nakon što je pretražio 135 arhiva u crkvenim i svjetovnim (državnim) arhivima u domovini i inozemstvu, prikupio je dokumentaciju koja sadrži preko 40.000 stranica. Velik dio te dokumentacije preveo je ili odobrio njihove prijevode na talijanski te uz pomoć suradnika, teologa, povjesničara i pravnika, izradio znanstveni rad tzv. “Poziciju”, na temelju koje je Kongregacija za kauze svetaca odlučivala o proglašenju blaženim kardinala Alojzija Stepinca, a knjiga se sastoji od 6.000 stranica u 6 svezaka. Pohvala tome radu jest proglašenje blaženim sluge Božjega Alojzija Stepinca koju je papa Ivan Pavao II. izvršio u Mariji Bistrici 3. listopada 1998.
Bio je imenovan članom Odbora za pripremu pohoda Ivana Pavla II. Republici Hrvatskoj godine 1994. te tajnikom Odbora Zagrebačke nadbiskupije za pripremu pohoda Svetoga Oca Hrvatskoj u Zagreb i Mariju Bistricu godine 1998.
Službu postulatora Stepinčeve kauze vrši i danas. Dapače, zagrebački nadbiskup kard. Josip Bozanić imenovao ga je 16. srpnja 2008. „generalnim postulatorom za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije“.
Za vrijeme izrade „Pozicije“ u Rimu i dalje je predavao kolegije na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu.
Od 16. srpnja 1998. do 15. srpnja 2005. vršio je službu rektora Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. Bio je i predsjednik potpovjerenstva za odgoj i obrazovanje u institucijama vjerskih zajednica u RH.
Za istraživanje, prikazivanje i obrazloženje činjenica vezanih uz osobu i ulogu kardinala Alojzija Stepinca, u postupku njegova proglašenja blaženim, dr. Franjo Tuđman, predsjednik RH, odlikovao ga jeVeleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom a Grad Jastrebarsko dodijelilo mi je 13. studenoga 2003. nagradu za životno djelo.
Od 1997. bio je, s obnovljenim mandatima, član Upravnoga vijeća Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu.
Redoviti je član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”
- prosinca 2004. imenovan je članom vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja.
Od 1998. do 2005. sudjelovao je u radu Prezbiterskoga vijeća Zagrebačke nadbiskupije.
Na prijedlog nadbiskupa Josipa kard. Bozanića, izabran je za kanonika na sjednici Prvostolnog kaptola zagrebačkog 2005.
- studenoga 2005. imenovan je rektorom zagrebačke prvostolnice. Na službu ravnatelja nastupio je prve nedjelje došašća, 27. studenoga 2005. Ujedno je prvostolni propovjednik do prestanka službe rektora katedrale, a od 10. veljače 2006. imenovan je članom Odbora Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale.
Od akad. god. 1987./88. predavač je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 30. siječnja 2004. imenovan je u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta pri Katedri moralne teologije na KBF-u za potrebe Instituta za kršćansku duhovnost.
U svrhu znanstvenog istraživanja bavio se proučavanjem specifičnog načina kršćanskog života u monaštvu i pustinjaštvu, obilno nazočnom na hrvatskoj obali još od vremena sv. Jeronima.
Održao je brojna predavanja u domovini i inozemstvu, koja su organizirale znanstvene ili ustanove od javnog značaja.
- godine imenovan je u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvandrednog profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pri Katedri moralne teologije u kojem svojstvu je nastavio djelovati do svojeg umirovljenja 2014 godine.
