Ime: Jakov

Prezime: Mamić

Titula: Prof. dr. sc. 

Životopis:

Rođen 10. ožujka 1944. u mjestu Zidine, općina Tomislavgrad (BiH). Osnovnu školu završio u svom rodnom mjestu. Srednju školu u Zagrebu i klasični licej u Trentu 1965. Teološki dodiplomski studij pohađao i završio u Rimu na Papinskom teološkom fakultetu Teresianum (1966-1970). Poslijediplomski studij upisao na Papinskom teološkom fakultetu Teresianum na kojemu magistrira 1971., a studij specijalizacije iz područja duhovnog bogoslovlja upisao i pohađao na institutima za duhovnost Papinskih teoloških fakulteta Teresianum i Gregoriana u Rimu.

Doktorira 1979. godine obranom disertacije iz područja istočne filozofije i zapadne mistike: San Giovanni della Croce e lo Zen-buddismo. Un confronto nella problematica dello “svuotamento” interiore. Disertacija je ocijenjena najvišom ocjenom suma cum laude te velikim dijelom objavljena kao znanstveni rad (Rim, 1982, Ed. Teresianum, 191 stranica), poštujući odredbe Statuta Teresianuma, pod recenzijom dvojice mentora: prof. sanjuanistike dr. Federica Ruiza Salvadora i prof. indologije dr. Daniela Acharuparambil, sada nadbiskupa u Verapoliju u Indiji.

U Red karmelićana ušao 1960. Novicijat završava 1962. te iste godine polaže prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete polaže 1965. te je zaređen za svećenika 1971. Povjeren mu je odgoj u Provinciji (1969-1975)., a 1975. poslan je od Uprave Provincije da osnuje samostan u Splitskoj nadbiskupiji. To čini iste godine. Bio je član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije.

Od 1979. do 1986. predaje duhovno-teološke i filozofsko-religijske kolegije na Papinskom Teološkom fakultetu Teresinaum u Rimu.

Zbog nespojivosti obveza oko organizacije novoosnovanog Instituta za kršćansku duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, izvođenja nastave na istom Institutu, 1984. vraća se u Zagreb gdje ostaje raditi kao stalni nastavnik na Katehetskom Institutu i na Institutu za kršćansku duhovnost KBF-a. U Rim odlazi svake godine po jedan semestar te kao gost predavač drži nastavu i obavlja mentorski rad na Institutu duhovnosti Papinskog teološkog fakulteta Teresianum.

U četiri navrata biran je na dužnost provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa u Zagrebu (1982., 1986., 2003., 2005.), a od 1980. sudjeluje u Definitoriju provincije. Po treći puta biran za Prvog savjetnika Provincije i ekonoma Provincije. Od 1994. izabran za magistra karmelskih bogoslova. Od 1982. izabran i potvrđen za ravnatelja svih izdanja Hrvatske karmelske provincije, dužnost koju i danas obnaša.

Osniva zajedno s Vijećem Provincije „Karmelske centre duhovnosti“ za promicanje znanstvenog pristupa ovoj grani teologije i to u Zagrebu, Splitu, Krku, Sofiji, Somboru i Zidinama. Isto tako osniva „Sustavni studij duhovnosti“ kao obrazovnu ustanovu Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa u Zagrebu u trajanju od dvije godine. Izabran je za prvog ravnatelja toga studija.

Kapitul Provincije održan u lipnju 1999. izabrao ga je na tri godine za priora samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu.

Od 1982. obnaša dužnost glavnog urednika „Karmelskih izvora“ u nizu „Kršćanski klasici“ Centra za koncilska istraživanja i dokumentaciju „Kršćanske sadašnjosti“, a nastavno postaje Glavni urednik „Karmelskih izdanja“ (KIZ) što ih je, zajedno s drugima, ustanovio 2004.

  1. postaje direktor „Kršćanske sadašnjosti“ i vrši tu službu godinu dana.
  2. izabran i potvrđen za člana Povijesne komisije za spise sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, OCD, a obnaša i dužnost porotnika u kauzi sluge Božjega oca Ante Antića.

Tijekom duhovne i znanstvene izobrazbe u Rimu, a sukladno karizmi svoje redovničke zajednice, uočava potrebu za sustavnijim i znanstvenijim pristupom vjeri, duhovnoj kulturi i osobito iskustvu vjere te istraživanju autohtone hrvatske duhovnosti na ovim crkveno-kulturološkim prostorima. Upravo stoga započinje, kao provincijal svoje zajednice i profesor duhovnog bogoslovlja na Katehetskom institutu KBF-a, promicati inicijativu za osnutak Instituta za kršćansku duhovnost u Hrvatskoj (1984). Ova inicijativa nailazi na odličan prijem od strane Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji iste godine, zajedno s Hrvatskom karmelskom provincijom sv. Josipa, osniva Institut za kršćansku duhovnost. Vijeće KBF-a bira ga (1984), a veliki kancelar KBF-a kard. Kuharić potvrđuje ga iste godine za prvog predstojnika Instituta za kršćansku duhovnost Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na toj dužnosti je ostao sve do 2009.

Zbog ponovnoga uključivanja Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta i njegovih Instituta u Zagrebačko sveučilište, sustavno radi na izradi Novoga Statuta Instituta za kršćansku duhovnost te njegovoga četverogodišnjega Programa i Plana. Taj posao privodi kraju i Vijeće Fakulteta usvaja novi Statut, Program i Plan Instituta 5. listopada 1999., a Senat Sveučilišta u Zagrebu na svojoj 15. sjednici u ak. god. 2000/2001. održanoj 10. srpnja 2001. donosi odluku o prihvaćanju nastavnog programa proširenog sveučilišnog dodiplomskog studija kršćanske duhovnosti na Institutu za kršćansku duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.

Radi na osnutku „Pokreta mladih katolika“ – POMAK (1986), a 15. svibnja 1991. kardinal Kuharić imenuje ga duhovnim asistentom pokreta. Tu dužnost obavlja do 1999. godine. Od 1990. godine obnaša dužnost duhovnog asistenta Pax Romanae – ICMICA – Društva katoličkih intelektualaca u Hrvatskoj. Redovito sudjeluje na međunarodnim godišnjim susretima (Meeting of Ecclesiatical Assistents). Od 1995. član je međunarodnog društva Crkvenih asistenata ICMICA-e.

Od 1990. član je Komisije Odbora za dodjelu državne nagrade „Ivan Filipović“ Ministarstva za prosvjetu, kulturu i šport RH za znanstvenu djelatnost, a od 1992. i Prosudbene komisije za koncepciju obrazovnog sustava Programskog savjeta Ministarstva prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske. Radio je na prosudbi odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske.

  1. izabran je za člana Etičkog povjerenstva KBC – Zagreb. Redovito je sudjelovao u radu Povjerenstva pomažući rješavati pitanja iz nadležnosti povjerenstva, a u skladu sa svojom strukom.

Od samog početka ustroja Hrvatske vojske i Redarstvenih službi RH aktivno sudjeluje u oblikovanju i izvođenju programa vjerske i duhovne izgradnje i nadgradnje svih katoličkih pripadnika HV i RS RH. Osobito je ulagao trud u duhovnu izobrazbu časničkog i dočasničkog kadra. To je ostvarivao u predavanjima u centrima HV i RS potičući pripadnike HV i RS da svoju duhovnu izobrazbu postižu kroz redoviti studij na Institutu za kršćansku duhovnost ili na kojem drugom Institutu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, te u  organiziranju raznih tribina, hodočašća i prikladne literature. Tijekom četiri godine obnaša službu vojnog kapelana u HRZ-u i PZO-u. 1. listopada 2010. vojni biskup mons. Juraj Jezerinac imenuje ga pastoralnim vikarom u vojnoj biskupiji, a 1. siječnja 2011. imenuje ga generalnim vikarom Biskupije.

Promaknut je u izvanrednog profesora na KBF-u 2003., a u redovitoga 2009.