Ime: Matija

Prezime: Berljak

Titula: Prof. dr. sc., profesor emeritus

Životopis:

Matija Berljak, sin Pavla i Marije rođene Sobočanec, rođen je 23. veljače 1945. godine u Cirkovljanu župa Prelog.

Osmogodišnju školu je završio u Cirkovljanu i Prelogu 1959. godine, a klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj vjerskoj školi u Zagrebu, položivši ispit zrelosti 1963. Te iste godine se upisuje na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu gdje diplomira 1971. Godine 1967. i 1968. odslužio je vojni rok. Zaređen je za svećenika 28. lipnja l970., nakon toga vrši službu župnog vikara u Zagrebu.

Od listopada 1971. pa do svibnja 1977. nastavlja studij u Rimu. Godine 1973. magistrira iz kanonskoga prava s temom La personalità giuridica delle ‘piae causae’ secondo il diritto di Giustiniano na Fakultetu kanonskoga prava Papinskog sveučilišta Gregorijana. Od 1973. do 1975. godine upisuje također studij moralne teologije na Alfonzovoj Akademiji Papinskog sveučilišta Lateran koju završava diplomirajući radom Sulla sacramentalità del matrimonio ‘nel Signore’. U mjesecu lipnju 1977. doktorira s pravno-filozofsko-teološkom disertacijom na Fakultetu kanonskoga prava Papinskog sveučilišta Gregorijana. Dio teze objavljuje početkom 1978. pod naslovom Il diritto naturale e il suo rapporto con la Divinità in Ugo Grozio. Dobiva nagradu (medalju) istoimenog Sveučilišta jer je postigao “un grado accademico con merito distinto” što mu omogućuje u Rimu tiskanje knjige pod istim naslovom.

Vrativši se u Hrvatsku imenovan je 1977. ravnateljem sudske pisarne i promicateljem pravde na Nadbiskupskom ženidbenom sudu u Zagrebu, a 1981. postaje sucem i savjetnikom spomenutog suda. Od 2000. do 2005. vrši službu sudskog vikara, a zatim je imenovan sucem na novo uspostavljenom Mađubiskupijskom prizivnom sudu u Zagrebu.

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu predaje na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju od ak. god. 1978./79. Asistentom pri Katedri kanonskoga prava imenovan je 1978., a za privatnog docent te sveučilišnog docenta izabran je 1984.; izvanrednim profesorom postaje 25. studenoga 1989.; za redovitog profesora je izabran 17. prosinca 1999. a imenovan 15. ožujka 2000. U trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora u humanističko znanstveno-nastavnom području, polje teologija izabran je u Zagrebu 14. lipnja 2005. (Broj 01-1575-05-336-16). 2019. godine izabran je u počasno zvanje te dobio titulu professor emeritus (zaslužni profesor) Sveučilišta u Zagrebu u znanstvenom području humanističkih znanosti.

Predavao je i na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu na dodiplomskom studiju od 1978. do 1980. godine. Kao gost profesor 1995. držao je na poslijediplomskom, a 2002. u sklopu seminara predavanja na Pravnom fakultetu u Zagrebu; isto tako držao je predavanja kao gost profesor na Scuola di formazione teologica u Pisi (Italija). Od ak. god. 2000./2001. predaje i na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu. Od 1985. pročelnik je katedre kanonskoga prava, a službu prodekana je vršio u tri mandata. Na Fakultetu i izvan njega radio je u mnogim stručnim povjerenstvima. Vodio je znanstvene projekte. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u zemlji i u svijetu. Primio je brojne zahvale, priznanja i nagrade.

Radio je kao savjetnik i sudac na Ženidbenom sudu u Zagrebu, a bio je i sudski vikar, oficijal Međubiskupijskoga prizivnog suda u Zagrebu. Bio je član Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog te obavljao je službu Kalničkog i Turopoljskog arhiđakona. Bio je također član Konzistorija Zagrebačke nadbiskupije i član Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Uz navedeno vršio je brojne druge službe te primio velik broj zahvalnica, priznanja i nagrada.

Pisac je knjiga, priručnika, članaka, a znanstveno-istraživalački rad je usmjerio istraživanju pravne znanosti, hrvatsko kanonsko-pravnog nazivlja, prijevodu pravnih izvora, partikularnom zakonodavstvu, tumačenju i analiziranju pravnih odredbi, a i diplomaciji i politici Marka Antuna de Dominisa, Huge Grotiusa, Josipa Pazmana i drugih.