„Katedra za katehetiku i pedagogiku“ utemeljena je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu već 14. studenoga 1919. godine kao izraz želje za snažnijim profiliranjem katehetike i religijske pedagogije kao znanosti u zamahu Katehetskog pokreta. Voditeljem Katedre imenovan je Franjo Lasman (1872.-1957.), dotadašnji profesor Kraljevske muške učiteljske škole u Zagrebu. Osnivanje Katedre bio je pokazatelj uključenosti zagrebačkog Bogoslovnog fakulteta u tadašnji misaoni razvoj u Srednjoj Europi. Taj inovativni proplamsaj bio je, međutim, kratkoga daha i Katedra je utrnuta, a njeni kolegiji vraćeni su u sastav Katedre pastoralne teologije. Katedra je ponovno osnovana tek 2. lipnja 1996. godine pod nazivom Katedra religiozne pedagogije i katehetike. Stupanjem na snagu novog Statuta Fakulteta 22. veljače 2017. godine naziv Katedre usklađen je s aktualnim nazivom znanstvene discipline i promijenjen u: Katedra religijske pedagogije i katehetike.

Prvi vršitelj dužnosti pročelnika Katedre nakon njezina ponovnog osnivanja 1996. godine bio je pastoralni teolog i pročelnik Katedre patoralne teologije prof. dr. sc. Josip Baloban. Godine 1998. za pročelnika Katedre izabran je katehetičar i religijski pedagog prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj koji ostaje na čelu Katedre sve do svoga umirovljenja 2010. godine. Iste godine vršiteljicom dužnosti pročelnice, a 2011. godine pročelnicom Katedre postala je prof. dr. sc. Ružica Razum. U prosincu 2016. godine za pročelnicu Katedre izabrana je prof. dr. sc. Ana Thea Filipović s mandatom od 1. siječnja 2017. godine, a od 25. veljače 2022. izabrana je na drugi petogodišnji mandat.

Kolegiji iz područja religijske pedagogije i katehetike prije osnivanja Katedre predavali su se u okviru Katedre pastoralne teologije. Kateheza je stara koliko i sama Crkva; štoviše, tragovi katehetske prakse prepoznatljivi su već u djelovanju povijesnog Isusa, koje posvjedočeno u Novomu zavjetu. Katehetika kao akademska disciplina relativno je mlada grana teologije, stasala u okrilju katoličkog prosvjetiteljstva u Europi. Reformom teoloških studija na području Austro-Ugarske Monarhije, a koja je provedena prema projektu benediktinskoga opata Franza Stefana Rautenstraucha (1734.-1785.) pastoralna teologija 1774. godine dobila je svoje mjesto kao samostalna teološka disciplina na svim teološkim učilištima Carstva. Katehetika se p(r)oučavala ili kao dio pastoralne teologije ili kao samostalna materija. Neki autori utemeljiteljem katehetike kao znanstvene discipline u pravom smislu riječi drže njemačkog teologa Johanna Baptista Hirschera (1788.-1865.), koji je taj naslov zaslužio svojim djelom „Katehetika ili Zvanje dušobrižnika da u kršćanstvu poučava i odgoja povjerenu mu mladež, prikazana u svom cijelom opsegu“ iz 1831. godine. Nastanak takva djela treba promatrati kao plod postupnog osamostaljivanja i profiliranja katehetike i religijske pedagogije kao znanstvene discipline, koje je započelo već u 18. stoljeću i vremenom se organiziralo kao zaseban sveučilišni predmet osnivanjem istoimenih katedri na teološkim fakultetima.

Razvoju katehetike kao znanosti u novije su vrijeme uvelike pridonijeli programi specijalizirane  nastave koje su osmislili i izvodili Visoki katehetski instituti, osnovani u 20. stoljeću u Bruxellesu, Nijmegenu, Parizu, Münchenu, Rimu i drugdje. Katehetski institut osnovan je i na tadašnjem Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 26. lipnja 1961. godine. Nakana mu je bila educirati katehistice i katehete koji će izaći ususret potrebama Crkve, kršćanskih zajednica i obitelji u pogledu vjerskog odgoja i kateheze u tada specifičnim društvenim okolnostima totalitarnog komunističkog režima (1945.-1990.) Pod vodstvom profesora pastoralne teologije i katehetike dr. Ivana Škreblina (1910.-1979.) Katehetski tečaj već je u rujnu 1961. godine započeo s izvođenjem nastave. Nakon tri godine djelovanja kao jednogodišnji program katehetske izobrazbe odlukom Fakultetskog vijeća 1964. godine studijski program prerasta u dvogodišnji stručni studij na Katehetskom institutu. Godine 1966. Katehetski institut donosi svoj Pravilnik kojim se predviđa i izvođenje četverogodišnjeg stručnog studija za izobrazbu i osposobljavanje katehetistica i kateheta srednjoškolske mladeži, što je ostvareno 1978. godine, zaslugom tadašnjega v. d. predstojnika Instituta dr. sc. Josipa Ladike i njegova zamjenika mr. sc. Josipa Baričevića. Od akademske godine 1978./1979. studij na Katehetskom institutu počeo se izvoditi kao četverogodišnji sveučilišni studij kojim se stjecala visoka stručna sprema iz religiozne pedagogije i katehetike, a dvogodišnji studijski program postupno se gasio.

Nakon faktičnog ponovnog uključivanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sveučilište u Zagrebu 1991. godine, Katehetski institut kao sastavnica Fakulteta zauzima važno mjesto u izobrazbi i doškolovanju vjeroučiteljica i vjeroučitelja za izvođenje nastave vjeronauka koji školske 1991./1992. godine ulazi u nastavni plan i program osnovnih i srednjih škola. Implementacijom Bolonjskoga procesa četverogodišnji studijski program na Katehteskom institutu ponovno se reformira i od akademske godine 2005./2006. počinje izvoditi kao petogodišnji integrirani preddiplomski i diplomski studij (5+0), nakon kojega se postiže akademski naziv magistra/magister religiozne pedagogije i katehetike. Nakon donošenja novog statuta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta iz 2008. godine, studij religiozne pedagogije i katehetike na Katehetskom institutu dobiva novu strukturu s preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem (3+2) s certifikatom prvostupnika (bakalaureat) i magisterijem struke, a koji se počinje izvoditi od akademske godine 2014./2015. U želji da odgovori novim potrebama Crkve i društva te se otvori osnivanju novih studijskih programa Katehetski institut Katoličkoga bogoslovnog fakulteta 2017. godine promijenio je naziv u Institut religijskih znanosti, a studijski program u Teološko-religijske znanosti.

Katedra religijske pedagogije i katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, pod čijim okriljem djeluje i današnji Institut religijskih znanosti, od 2007. godine uključena je u izvođenje Licencijatskoga i doktorskoga studija teologije na Fakultetu. U izvođenju znanstveno-nastavnih i znanstveno-istraživačkih aktivnosti u procesu licencijatske i doktorske izobraze Katedra religijske pedagogije i katehetike surađuje s Katedrom pastoralne teologije, pod čijim se vodstvom realizira VI. specijalizacija/modul pod nazivom „Suvremeni pastoralni izazovi između teorije i prakse“.

Katedra religijske pedagogije i katehetike nastavnim i znanstvenoistraživačkim djelovanjem afirmira i unaprjeđuje vlastitu teološku granu u hrvatskom kulturnom i jezičnom kontekstu, a sudjeluje i u međunarodnom diskursu. Religijska pedagogija i katehetika pripada znanstvenome području humanističkih znanosti, polju teologije i znanstveno-nastavnome teološkom području praktične teologije. Znanstvena je disciplina koja proučava katehezu kao crkvenu praksu unutar službe naviještanja, no njezin je predmet i ukupno odgojno-obrazovno djelovanje Crkve, koje izučava povijesnim, sustavnim i empirijskim metodama. Religijska pedagogija i katehetika istražuje identitet i ulogu katehetskog naviještanja u procesima postajanja kršćanima, tj. u procesima kršćanske inicijacije, vjerskog odgoja i socijalizacije kao i trajnog rasta u vjeri. Nadalje, ona izučava mjesta, oblike, naslovnike i nositelje katehetske i religijskopedagoške prakse. U širem smislu posvećuje se svim područjima i kontekstima kršćanskoga odgojno-obrazovnog djelovanja, a sve više proučava i religioznu odgojno-obrazovnu praksu u svjetonazorno i religijski pluralnom društvu, koja se često ostvaruje tek u parcijalnoj, selektivnoj ili samo kulturološkoj povezanosti s Crkvom.

Kao teorija prakse i temeljem pozornosti koju pridaje naslovnicima religioznoga odgoja, obrazovanja i kateheze, religijska pedagogija i katehetika kao teološka disciplina bitno je upućena na dijalog s istraživanjima u području odgojno-obrazovnih i drugih društvenih i humanističkih znanosti, kao što su pedagogija, didaktika, psihologija, andragogija, kulturna antropologija, komunikacijske znanosti, sociologija i druge. Interdisciplinarnost je njezino bitno obilježje. Brojni glavni i izborni kolegiji, seminari i metodičke vježbe, koje na studijskim programima Fakulteta izvode nastavnice i nastavnici na Katedri pružaju uvid u širinu znanstvenog područja i potrebna intedisciplinarna znanja.